SVETI JERONIM


Sveti Jeronim je rodom iz Dalmacije, iz grada Stridona. Ne znamo točno gdje se nalazio taj grad.

Njemu je otac htio pružiti dobar odgoj pa ga je poslao na ŠKOLOVANJE u Rim. 

Tako je Jeronim iz Dalmacije otišao u veliki grad RIM. 

Tamo u Rimu je Jeronim dobro naučio LATINSKI jezik. 

U Rimu su na Jeronima vrebale i mnoge opasnosti za dušu, mnoge napasti, gradske zabave i sl. 

Jeronim je jednom išao na putovanje u grad TRIER. Tamo je UPOZNAO KAKO ŽIVE REDOVNICI, u molitvi, pokori i služenju Bogu. 

Tu Jeronim daje Bogu zavjet da će živjeti u celibatu. To znači da se neće ženiti nego će svoje vrijeme, svoje talente i svoje srce - DAROVATI BOGU. 

Iz Rima Jeronim odlazi u pustinju, u SIriju gdje je bio četiri godine. 

Papa je čuo za Jeronima i zvao ga da dođe. 

Jeronim je postao tajnik pape Damaza. Dok je bio papin tajnik mnogi su mu dolazili po savjet. NO taj život nije bio ni malo lagan za Jeronima. Počele su rasti zavisti i klevete.

To mu je život učinilo nepodnošljivim - toliko da je opet otišao u pustinju. sada je otišao U BETLEHEM. 

Tamo će Jeronim ostati do svoje smrti. Živio je 80 godina. 

Tu je PREVODIO BIBLIJU NA LATINSKI JEZIK,  a to je bio službeni jezik Crkve. 

No da bi to učinio morao je dobro naučiti i hebrejski i aramejski i grčki. 

Tako je Jeronim svoje dane provodio u učenju, služeći Bogu - prevodeći Bibliju. 

No osim poznatog prijevoda Biblije (Vulgata) Jeronim je pisao i komentare Biblije koji su bili jednako tako opširni. Pisao je i pisma i branio vjeru pišući. Bio je tako veliki znalac da je za njega sveti Augustin rekao: "Ono što Jeronim ne zna, to nijedan smrtnik ne zna."

Jedna od poznatih njegovih rečenica je: 
"ZANEMARIVANJE BIBLIJE JE ZANEMARIVANJE ISUSA!"

Jeronim je jedan od velikih Crkvenih otaca, a naziva se i doktorom Crkve. 

Zaštitnik je onih koji se bave proučavanjem Biblije. 

Na slikama ga se često prikazuje sa kamenom kojim se udara u prsa. Time se želi predočiti njegova slabost zbog koje se kajući udarao kamenom. Njegova slabost je bila njegova nagla narav, svadljivost, nepopustljivost. Jedan je papa (piše Butler u životima svetaca) dok je prolazio pored slike sv. Jeronima komentirao: "Dobro što si nosio taj kamen sa sobom, jer te bez njega nikad ne bi proglasili svetim". 

Također ga se prikazuje i sa lavom kojem vadi trn iz šape. 

A naravno i sa Biblijom koju prevodi. 




Mi-cha-el: TKO JE KAO BOG?

 Danas slavimo blagdan svetog Mihaela Arkanđela. Obično prikazan kao slavni ratnik, odjeven u oklop, koji savladava vraga svojim mačem ili kopljem, nemoguće je odvojiti svetog Mihaela od oružja kojim raspolaže u službi Božjoj.



Opisujući Luciferov poraz od ruke svetog Mihaela, sveti Ivan piše: „Bila je velika bitka na nebu, Michael i njegovi anđeli borili su se sa zmajem, a zmaj se borio i njegovi anđeli: I oni nisu pobijedili, niti im je više bilo mjesta na nebu.” (Otkrivenje 12, 7-8)

Ova borba na kraju vremena odraz je one prve bitke na nebu na početku vremena.

Mi-cha-el-“Tko je kao Bog?” – bio je ratni poklič kojim je arkanđeo poveo napad na Lucifera i anđele pobunjenike. Sotona je želio biti poput Boga, ne samo najveći po redu svog stvaranja, već i samog Boga. Mihaelova borba stoga nije bila značajna jer se borio za najviše mjesto među anđelima, već zato što je prvi preuzeo borbu za Božju čast i slavu.

Od početka su anđeli savršeno poznavali cjelokupno stvaranje prirodnog poretka. No kad im je Bog počeo otkrivati ​​svoj nadnaravni red, a posebno svoj plan u vezi Utjelovljenja – da će Riječ postati tijelo, poprimiti oblik stvorenja i da će Sin sjediti s desne strane Ocu u čitavoj vječnosti

– Sotona je bio pogođen zavišću i ponosom.  – “Non serviam !” viče onaj koji želi mjesto Sina Božjega za sebe i tako naveo mnoštvo anđela da se pridruže pobuni. “ Ne služi !” također je šapnuo Evi da vlastitim padom povuče cijeli ljudski rod prema dolje i tako čak spriječi utjelovljenje kojega se toliko bojao.

No, nakon što je sveti Mihael bijedno poražen, slijedi jedno poniženje. U čudesnim Božjim nacrtima, nisu ljudske vojske, niti najslavniji vojnici svih vremena koji ratuju s đavlom za vječnu sudbinu čovječanstva, već skromna sluškinja čiji je „ Fiat! ”Otvara put iskupljenju palih ljudi. Što bi moglo biti veće poniženje za đavla od ponovnog poraza jednom riječju skromne djevice? Ne samo da je ova Djevica začela Sina koji je preuzeo željeno mjesto s desne strane Oca, već je i otkupio ljudski rod koji je đavao uspio izvesti iz raja.

Ipak, Sotona se nastavlja boriti za svaku dušu do kraja vremena. S njegovim demonima suočavaju se naši anđeli – koji su opet podložni svetom Mihaelu. On je poglavar svih pojedinačnih anđela čuvara koji se bore za oslobađanje svakog od nas od demona do posljednjeg trenutka našeg zemaljskog života.

Moramo biti beskrajno zahvalni našim anđelima čuvarima ne samo što su nas štitili boreći se protiv demona koji su se pridružili Luciferu u njegovoj revoluciji protiv Boga, već i zato što su se pridružili svetom Mihaelu u odlučujućoj bitci i zasigurno su bili dio ove ogromne pobjede. Stoga bi nam trebao biti velika utjeha u svim našim zemaljskim borbama koje imamo za pomoć anđela iz vojske čija je pobjeda nad zlom osigurana!

Sveti Mihael, budući zapovjednik svih anđela, također je najmoćniji zaštitnik Crkve. Nema boljeg čuvara za putujuću, vojujuću Crkvu od generala Božje nebeske vojske.

Od svih anđela navedenih u Svetom pismu, najviše znamo o svetom Mihaelu. Na temelju ovih otkrića, Katolička enciklopedija navodi četiri posebna službe koja mu se pripisuju:

1) Boriti se protiv Sotone. (Danijel 10,13)
2) Za spašavanje duša vjernika od neprijateljske moći, posebno u času smrti. (Daniel 12)
3) Biti prvak Božjeg naroda, Židovi u Starom zakonu, kršćani u Novom zavjetu; stoga je zaštitnik Crkve i viteških redova tijekom srednjeg vijeka. (Katolička poslanica svetog Jude)
4) Pozvati sa zemlje i predstaviti ljudske duše za sud. (Otkrivenje 12,7)

Izbacivši demone s neba, sveti Mihael ima važnu ulogu u egzorcizmu, istjerujući demone iz ljudskih duša. U tradicionalnom obliku Confiteora zaziva se odmah nakon Gospe. To odražava istaknutost svetog Mihovila i njegovu moć da nas izbavi od našeg neprijatelja koji „kao ričući lav ide tražeći koga bi mogao proždrijeti“. (1Pt 5: 8)

Od 1886. na zaštitu svete mise u cijelom svijetu zazivala se zaštita svetog Mihaela. Ovu dobro poznatu molitvu sastavio je papa Lav XIII. Nakon vizije u svojoj privatnoj kapeli, koju je opisao onima koji su ga tada pratili: “Kakvu sam užasnu sliku mogao vidjeti!” U ovoj je viziji Sveti Otac vidio da je Sotoni dana mogućnost izbora za jedno stoljeće u kojem će učiniti svoje najgore djelo protiv Crkve, te je odabrao dvadeseto stoljeće.

Molitva svetom Mihaelu koju će vjernici moliti nakon svake niske mise bila je odgovor Svetog Oca na njegovu proročansku viziju.

sveti mihaele molitva

Anđeo mira, koji je najavio ukazanje Gospe u Fatimi, naširoko je identificiran kao sveti Mihael. A 1929. nakon mise ponuđene su leoninske molitve za obraćenje Rusije. Proglašenjem mise Novus Ordo 1969. godine ta je praksa potisnuta. Žalostan je paradoks da je papa Pavao VI., koji je upozorio da je “Sotonin dim ušao u Crkvu”, također odgovoran za prekid redovitog zazivanja zaštite svetog Mihaela.

Danas sveti Mihael mora ostati naš poseban zaštitnik u borbi protiv sila zla. Njegova poniznost anđela iz nižih redova omogućila je svetom Mihaelu da se savršeno ujedini s Božjom voljom i sruši Lucifera u svom ponosu. Stoga, nemojmo prestati preklinjati svetog Mihaela u našoj aktualnoj bitci u svijetu i Crkvi. Neka nas izbavi od zla i obuči u čistoći, poniznosti i gorljivoj ljubavi prema Bogu koja je potrebna da mu vjerno služimo i borimo se za Njegovu slavu.

Sveti Mihaele, kneže nebeske vojske, moli za nas!
Sveta Marijo, Kraljice anđela, moli za nas!

Napisala Maria Madise

Izvor: voice of the family

ANĐELI SU STVARNI


Anđeli u životima svetaca:




                                   SVETA FAUSTINA 

Sveta Faustina u svom Dnevniku piše o anđelu (točnije, arkanđelu) koji je bio pored nje kad je putovala vlakom. (Dnevnik 630). Anđeo je bio je u obliku svjetla.  

"Vidjela sam anđela kako stoji na svakoj crkvi pored koje smo prolazili."  - piše.   

Oni anđeli koji su bili na crkvama su bili su nešto slabijeg sjaja = niži po rangu od onog koji je bio uz sv. Faustinu – pa su stoga naklonili glavu prema njemu, koji je očito bio - arkanđeo.  


SVETI PADRE PIO 

Onim duhovnim sinovima i kćerima koji su bili spriječeni da bi se susreli sa Padre Piom on bi rekao: "Ako me trebate - pošaljite svog anđela čuvara k meni"  

Bio je zauzet danju i noću slušajući poruke koje su mu donosili anđeli. 



                                 SVETI FRANJO I JACINTA

 (Vidioci iz Fatime) - Prije Gospina ukazanja ukazao im se Anđeo mira. Anđeo im je rekao: "Ne bojte se. Ja sam Anđeo mira. Molite sa mnom. I klečeći na zemlji, prostro se na zemlju glavom do poda i molio: "Moj Bože, ja vjerujem, ufam se u Tebe i ljubim Te. Tražim oproštenje za sve oni koji ne vjeruju, koji se ne ufaju u Te i ne ljube Te.” 

Treći put se anđeo ukazao sa svetom euharistijom. Mogli su vidjeti kapi krvi koje padaju iz hostije u kalež. Anđeo ih je pričestio na usta. A onda je istu molitvu izrekao još tri puta. 


Izvor: Angels are real, fr. Mark Goring