Hvaljen Isus i Marija: veljače 2021

EVANĐELJE u stihovima - Svjedočanstvo Ivanovo (Prema Iv 1,19-34)

Tereza se rodila u Avili, u Španjolskoj, 28.3.1515. Osim nje njeni roditelji su imali još jedanaestero djece. Dvije sestre su se udale, a ona se odlučila za redovništvo. Odluku je donijela posve slobodno i promišljeno. U djevojačkoj dobi između svoje 14. i 18.e godine puno je držala do ljepote, do izvanjskog izgleda pa se i ona ozbiljno bavila mislima o udaji.

Od ranog djetinjstva je bila temperamentna, no nije se odlučivala za nešto bez promišljanja. Bila je gladna znanja. Neprestano je tražila nove knjige. Nikada joj nije manjkalo društva jer je po naravi bila vrlo druželjubiva te je imala sposobnost da ljude nasmije i razveseli, a ta vrlina će je pratiti cijeli život.

Kad je Terezija odlučila stupiti u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili, bilo je to iznenađenje i za nju samu i za sve one koji su je poznavali. Imala je 20 godina, a iza te odluke nije stajalo nikakvo ljubavno razočaranje, a još manje neka naročita simpatija ili naravna sklonost. Nju je u samostan jednostavno vodila želja da spasi dušu jer se bojala da to u društvu neće moći ostvariti. Zbog toga je stupanje u samostan bio za nju veoma bolan i težak, upravo dramatičan doživljaj.

Ona sama o tome svjedoči: „Jedva mogu vjerovati da će moja bol i u smrti biti veća od one što sam je osjećala kad sam napuštala roditeljsku kuću. Činilo mi se kao da se u meni odvaja svaka pojedina kost.“

Da nije to sama napisala, teško da bismo to mogli pomisliti.

Kako je Terezija bila promišljena i odlučna žena, kad je jednom odlučila postati redovnica, onda je to shvatila vrlo ozbiljno. Sa svojim zvanjem se nije šalila.

Prvu godinu redovništva nastojala je oko savršenosti tako odlučno da je živčano i tjelesno brzo oslabila. Upala je u stanje sveopće anemije, a zatim je kroz četiri dana bila posve ukočena. Svima je izgledalo da će umrijeti i već su sve pripremili za sprovod.

No, ona se najedanput probudila iz svoga mrtvila i ukočenosti te sama otklonila posvećeni vosak, kojim su joj po tadašnjem običaj bili već zalijevali očne kapke. Svetica sama je smatrala da za milost ozdravljenja ima zahvaliti zagovoru sv. Josipa koga je počela još više štovati.

Nakon toga iskustva ne znači da je Terezija odmah postala svetica. Daleko od toga. Ona je čak 18 godina provela u osrednjosti. Samostan od Utjelovljenja u Avili imao je doduše 120–180 sestara karmelićanki, ali je u njemu bilo takvo ozračje koje nije mnogo poticalo na savršenost i svetost. Tko se ipak želio posvetiti, morao je to činiti na vlastitu inicijativu, uz rizik da bude ismijan. Terezija, opisujući život u samostanu tih godina, pokazuje sve njegove slabosti, sjene i nedostatke. To je i nju strahovito razočaralo, a u duši je sve jasnije i življe osjećala zov da se iz svega toga izdigne. U jednom je viđenju vidjela mjesto u paklu, koje joj je pripravljeno, ako ne krene drugim, boljim i savršenijim putem. Bilo joj je tada 40 godina.

Od časa kad je jasno vidjela da je Bog više ne želi gledati "u razgovoru s ljudima, već s anđelima" i kad je svoje srce s njegovim velikim mogućnostima "nastojala uskladiti" sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka postade jaka žena. Ona se tada snažno odlučila za reformu Karmela. Nastojala je svoj život proživljavati u duhu Evanđelja. I u tome je bila sva obnova Karmela, obnova koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, ali koja je posve preobrazila redovnički život. Tako je nastao novi, drugačiji Karmel, nama dobro poznate bosonoge karmelićanke, časne sestre koje su željele slijediti pravila svoje majke Terezije od Isusa.

Radi obnove Karmela Terezija je putovala cijelom Španjolskom i osnovala 16 samostana. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi je zaustavila. I to je bio život njezine posljednje 22 godine.

Iz tog su života kao najzreliji plodovi onoga razdoblja nastala njezina pisana djela: Moj život, Put k savršenosti, Zamak duše, Knjiga osnutaka, kao i mnogi odgojni i drugi spisi.

U svojim molitvama i mističnim zanosima ta je sveta redovnica nosila sve brige i tjeskobe Tridentskog sabora, bitku kod Lepanta, događaje u svojoj domovini Španjolskoj, misijski rad u Americi. Sama je rekla da je Indijanci tamo u Americi stoje mnogo jer je u molitvi za njihovo spasenje mnogo uzdisala. Iako je bila na vrhuncima mistike, nije bila daleko od svega onoga što se u tadašnjoj Crkvi i u svijetu događalo. Terezija je znala i vjerovala da je odlučujuće „oružje” molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost.

Terezija je preminula 4. listopada 1582. Dan poslije njezine smrti bio je već 15. listopada, jer je upravo tada stupila na snagu reforma kalendara – ispravak staroga julijanskoga kalendara. Ima u tome mnogo znakovitosti jer je Terezija Avilska svojom obnovom Karmela pomogla pomaku redovničkoga života i obnovi Crkve općenito.

Proglašena je blaženom 1614. god., a svetom je proglašena već 1622. zajedno sa Ignacijem Loyolskim i Franjom Ksaverskim. Papa Pavao VI. proglasio ju je 1970. prvom od žena naučiteljicom Crkve sa titulom „Majka duhovnog života”.

Na listiću kojeg je Tereza uvijek držala u svom časoslovu pisalo je:

"Neka te ništa ne zbuni, neka te ništa ne uplaši! Sve prolazi; Bog se ne mijenja - ostaje uvijek isti. Strpljivost sve postizava. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje.

Bog je jedini posve dostatan."

OBNOVA CRKVE u 16. st. - Crkveni koncil i sveci

16. st . žuto - KATOLICI

crveno - LUTERANI

zeleno - KALVINI

ljubičasto - ANGLIKANCI

ŠTO ZNAČI RIJEČ - "REFORMACIJA?" Za ono što je Luther započeo, a nastavilo se stalno novim razdvajanjima - može li se nazvati reformacija?

REFORMACIJA = OBNOVA CRKVE. Prava obnova je ono što su činili sveci.

KATOLIČKA OBNOVA - REFORMACIJA - Odgovor na protestantske podjele u crkvi Crkva odgovara obnovom života u Crkvi.

Koncil u Trentu (Tridentu) TRIDENTSKI KONCIL.

Isusovci. Sveci.

Crkva se obnavlja. Objašnjava svoje učenje. Obnavlja svoje dobre prakse. Produbljuje duhovni život.

PAPA PAVAO III je ovlastio mnoge kardinale koji su proučavali probleme tadašnje Crkve;

Odobrio je novi red u Crkvi - Isusovce. Sazvao je koncil u Trentu.

Tridentski koncil: 1545 - 1563.

Na početku su bili pozvani protestantski vođe bili pozvani ali su odbili sudjelovati.

3 odvojena sastanka. Rat i epidemije su dva puta prekidale koncil. Jedan put za 4 godine, a drugi put za 10 godina. Protesanti su se bili utaborili blizu Trenta prijeteći da će napasti.

Koncil u Trentu je donio 16 dokumenata.

2 cilja koncila:

Definirati autentično učenje kao odgovor na protestantske pobune.

Obnoviti Crkvu u onom gdje su postojale loše stvari.

Koncil u Trentu/Tridentu:

1. susreti 1546-1547 (papa Pavao III) - Sveto Pismo i Tradicija; Kanon Svetog Pisma (46 SZ + 27 NZ), istočni grijeh i opravdanje; SAKRAMENTI krštenja i krizme, dokumenat protiv abs. i pluralizma.

2 susret 1551-1552 (Papa Julije III) definira euharistiju i pretvorbu - transubstancijaciju; Sakrament pokore i Bolesničkog pomazanja

3. susreti: 1562.-1563.) (papa Pio IV) Hijerarhijska struktura Crkve; ustanova bogoslovija, dokumenti o obnovi rel.života; dokumenta o oprostima, Katekizam, Jedinstvo liturgije.

Papa Pio IV JE REKAO DA JE KONCIL U TRENTU JEDAN OD NAJVAŽNIJIH KONCILA U POVIJESTI CRKVE.

Razmislimo (razgovor - u grupama) koja je važnost Biblije za naš život? Kakva je važnost Učiteljstva Crkve za naš život i kako se u tom razlikujemo od protestanta? Koliko knjiga imamo u Bibliji? A protestanti? Tko može odlučiti koje knjige priznati koje ne? Tko sve spada u Crkvu - kakva je hijerarhija u Crkvi? Što su sakramenti - kako oni djeluju u životu? Zašto nam ih je Bog dao?

SVETI PAPA PIO V - 1572 - katolički reformator.

On je bio jak, sveti vođa.

Živio je život svetosti - postom, pokorom, molitvom, posebno molitvom krunice.

Promovirao je katekizam. Posvješćivao vrijednost sv. Mise.

On je primijenio u životu učenje i odluke donesene na Koncilu u Trentu.

16. st. Crkva se morala braniti i od muslimana.

1571. bila je poznata bitka kod Lepanta.

Papa je pozvao na molitvu krunice. Vjerovao je da su se kršćani uspjeli obraniti upravo zahvaljujući Gospinoj zaštiti. Zato je njohj u čast 7.10. ustanovio blagdan Gospe od krunice. (Od Ružarja)

Sveci obnovitelji: Sv. KARLO BOROMEJSKI -

1584. - Biskup u Milanu (gdje nije bilo biskupa preko 100 god). Pomogao je staviti u praksu Katoličku reformaciju- posebno osnivajući bogoslovije i obnavljajući svećenstvo.

Karlo Boromejski

sv. IGNACIJE LOYOLSKI

- osnovao red Isusovaca

- Želio je da se zove Družba Marijina, ali Gospa mu je u jednom viđenju rekla da ih nazove: Družba Isusova tj. Isusovci.

- osobito su poznati po duhovnim vježbama

- Ignacije je bio vojnik, koji je ranjen pa je u bolnici u nedostatku drugog štiva čitao BIBLIJU I ŽIVOT SVETACA. To je snažno djelovalo na njega. ...

Sv. FILIP NERI - 1595

- Rođen u Italiji; Firenza, grad pun umjetnosti

- Odgoj kod dominikanaca kojima je bio jako zahvalan

- Radosni svetac; svojom radošću je djelovao na mnoge duše; Nastojao je biti jednostavno i radosno dijete Božje. Kako je živio radosno, tako je i umro radosno - Dan prije je slavio misu i nitko osim njega nije znao da će brzo umrijeti.

- Film: "Preferisco paradiso"

- Prijatelj mu je bio svetac - sv. Igancije Loyolski

- Želja za misijama; Ostanak u Rimu;

- Oratorijanci; Oratorij - mjesto gdje se čitalo duhovno štivo, Sveto Pismo, razmišljalo se i razgovaralo o Svetom Pismu...

- osim toga oratorijanci su činili i mnoga djela milosrđa, posjećivali bolnice i sl.

- Mistično iskustvo Duha Svetoga u srcu...

Sv. FRANJO SALEŠKI ... ... (vidi raniji tekst/post)

SVETA TEREZA AVILSKA

Rodila se u Avili, Španjolska 1515, Osim nje u obitelji je bilo još 11 djece. Kao mlada djevojka puno je držala do izvanjskog izgleda i sređivanja pa je ozbiljno razmišljala o tomu da se uda. Rado je čitala knjige i bila željna znanja. Bila je jako društvena i s lakoćom je druge uveseljavala. Svi su se čudili kad je odlučila postati časna sestra. I njoj samoj teško je pao odlazak iz obiteljske kuće. Prvu godinu redovništva je toliko nastojala biti sveta da se jako iscrpila i razboljela. Kroz četiri dana bila je sva ukočena. Izgledalo je da će umrijeti pa su joj čak i sprovod već spremali. No, onda se najednom trgnula iz tog stanja, a ona vjeruje da je to bilo zahvaljujući sv. Josipu. Nakon tog iskustva Tereza nije više kao prije težila za svetošću nego je skoro 20 godina živjela u samostanu osrednjim životom, puno vremena provodeći u ćakulanju.

Ono što je promijenilo Terezu bilo je jedno viđenje gdje je vidjela svoje mjesto u paklu ako se ne promijeni i radije priča s anđelima nego sa ljudima. Tada je čvrsto odlučila krenuti drugim putem.

Započela je obnovu karmelskoga reda. Bilo je to teško, ali je imala puno uspjeha uz pomoć Božju. Osnovala je mnoge samostane po Španjolskoj. Strogi karmelski red - karmelićanke su sestre koje žive do danas po strogim pravilima sv. Tereze.

Sveta Tereza je ostavila duhovne spise koji nam mogu pomoći za duhovni rast. (domaći rad: pronađi nešto poticajno što je napisala sveta Tereza Avilska i zapiši u bilježnicu)

Proglašena je naučiteljicom Crkve.

Sveti IVAN OD KRIŽA -

Ono što je sv. Tereza činila za ženski red Karmela on je želio činiti u muškom redu.

Ustali su protiv njega braća redovnici, odveli ga u jedan samostan, gdje su ga strpali u zatvor u samostanskom zidu. Uski, mračni, zagušljivi prostor. Tu je proveo 9 mjeseci gladan i žedan. Dobivao je vode, kruha i ribica. Samo petkom je izlazio i to samo kako bi trpio više. Odlazio bi u blagovaonicu i dok bi subraća blagovali on bi klečao usred blagovaonice jedući kruh i vodu. Na kraju bi ga ukoravali i onda bi poglavar započeo bičevanje a nastavili su i ostali sve dok ne bi bio krvav. Pred vratima mu govore o pobjedama nad njegovom reformom. Njegova roba je trunula na njemu. Boljelo ga je nerazumjevanje braće redovnika ali se nije nikada na njih tužio. Čak ih branio - jer mislili su da imaju pravo. Nikada nije izgubio strpljenje. Bio je spreman tu i umrijeti, ali je bio uvjeren da mora bježati iz zatvora. Pokrivače je razderao, zavezao za ogradu i pobjegao. Njegova je reforma je ipak pobijedila.

Na kraju su bile dvije grane karmelskog reda, onaj prijašnji i onaj obnovljeni.

Umro je u 49 godini života.

Proglašen je crkvnim naučiteljem.

Isusova čuda - Ozdravljenje gubavca

Isusova čuda - ozdravljenje paraliziranog

Isusova čuda - Voda pretvorena u vino

Isusova čuda - Čudesan ribolov & Poziv učenika

Crkveni raskol II: PROTESTANTI (Nastanak protestanata - )

Neka vjerovanja koja nisu katolička:

- Isus nije stvarno prisutan u euharistiji; - Gospa je samo Isusova majka, nije Bogorodica, njoj se ne možemo moliti; - Ne treba nam Crkveno učiteljstvo nego "samo Pismo" ... - Čija su to učenja - znaš li? Pravoslavna ili protestantska?

Tko je bio Martin Luther - (koji je započeo PROTESTANTE)

- Kako je postao svećenik? - u oluji se zavjetovao da će postati redovnik ako preživi; prije toga nije razmišljao o tome da postane redovnik ili svećenik. Postao je redovnik i svećenik augustinac.

- 95 teza (tvrdnji) 31.10. 1517. prišiva na vrata crkve u Withenbergu. To se uzima kao datum početka protestantske ''reformacije" (iako to nije zapravo bila reforma/obnova Crkve nego velika rana u Crkvi - početak velikih podjela

- Mogu li katolici slaviti (s protestantima) nastanak protestantizma?!

U početku se to nije činio ozbiljan problem. No kako je vrijeme polako prolazilo a Luther iznosio svoj HERETIČKI NAUK vidjelo se da je njegova pozicija kriva, tj, krivovjerna. 1520. papa Leo X je osudio Lutherovo učenje i pozvao Luthera da se obrati s krivovjerja ili će biti ekskomuniciran.

Luther je spalio papinsku bulu i pozivao ljude na pobunu protiv Crkve.

U Njemačkoj je nastala podjela: jedni su slijedili Luthera, a drugi su ostali u Crkvi.

LUTHEROVO UČENJE:

1. SAMO VJERA - Samo vjera nas spašava, ne djela. 2. SAMO PISMO - Crkveno Učiteljstvo nije nikakav autoritet (Problem: svi Pismo tumače po svom, pa nastaje mnoštvo različitih ogranaka protestanata); 3. SAMO MILOST - nema slobodne volje (to dovodi do učenja o predodređenju)

- ljudska priroda je potpuno zla i pokvarena;

- sakramenti i milost nas ne mijenjaju,

- nemoguće je nadvladati grešnost, nema slobodne volje pa je čovjek ili rob Božji ili vražji,

- tražio je uništenje Crkve, naziva je Babilonska bludnica, papa za njega nema nikakav autoritet

Pronalazak tiska je doprinio širenju Lutherova krivovjerja.

Lutherov revolt je potakao seljake da se bune protiv autoriteta, da pale crkve, umjetnine, da oskvrnjuju euharistiju. Luther ne čini ništa da ih spriječi.

Konačno odstupa potpuno od Crkve.

Prekida potpuno sa Crkvom, prekida svoje redovničke zavjete, (oženio se časnom sestrom...)

Ukratko rečeno, Luther je svećenik koji je izgubio svoju vjeru.

KALVIN i kalvini - Kalvin je francuski laik, pravnik, koji je proučavao Lutherove spise te prekinuo s Crkvom. Glavno učenje: Jedni su predoređeni za pakao, drugi za raj.

Ovo veliko krivovjerje koje umanjuje vrijednost slobodne volje čovjeka je bilo povodom da je sveti Franjo Saleški krenuo u misije kako bi obraćao one koji su od katoličke vjere postali protestanti. Obratio je 60 000 protestanata na katoličanstvo.

Franjo Saleški (de Sales) rođen je 1567. u plemenitaškoj obitelji u jednom dvorcu u Švicarskoj. Za njega kažu da je bio inteligentan i blag. Od mladih se dana opredijelio za službu Bogu. Dugo je od obitelji krio želju da postane svećenik, jer mu je otac želio da se posveti pravu i politici. Pohađao je najprije pariško sveučilište, a u dvadeset i četvrtoj godini doktorirao je pravo u Padovi. Sve to vrijeme želja da služi Bogu nije ga napuštala. Potajno je studirao teologiju i prakticirao umnu molitvu, ali nikome o tome nije govorio. Čak je, da bi zadovoljio oca, vježbao tradicionalne plemićke vještine jahanja i mačevanja.

Jednom prilikom kada je jahao, tri puta je pao s konja. Svaki put mu je pri padu ispao mač i svojim koricama na zemlji načinio znak križa. Franjo je to shvatio kao Božju volju te je, nakon mnogo razgovora i prepirki s ocem, konačno 1593. zaređen za svećenika

U Švicarskoj se u to doba jako proširio PROTESTANTIZAM pa se Franjo sav dao na obraćenje kalvinista. Tri je godine obilazio sela, smrzavajući se zimi, (spavajući tri godine na stablu i vežući se konopom da ne padne) trpeći razne verbalne i fizičke napade. Međutim, Franjo je bio neobično strpljiv i nije se dao smesti nikakvim nedaćama. I kad ga nisu htjeli slušati ili pustiti u kuću, Franjo je bio domišljat. Ispod vrata bi gurao letke na kojima bi sažeto iznosio glavne istine katoličke vjere. Kada ga roditelji ne bi slušali, obraćao se djeci, pa kad bi roditelji vidjeli kako je dobar prema djeci i kako se igra s njima, i oni bi počeli komunicirati s njime. Vjeruje se da je na taj način u krilo Katoličke Crkve vratio oko 60 tisuća duša.

....................................................................................................................................................

KRALJ HENRIK VIII I ANGLIKANCI - Anglikanizam . To je engleski protestantizam. Poznat je i kao "episkopalizam". Episkop je biskup. Oni naglašavaju važnost biskupske službe.

Anglikanska crkva potječe iz Zakona da poglavar države bude vrhovni poglavar Engleske crkve, a ne priznaju autoritet pape. Zašto? Kralj se ponovo oženio i tražio da se taj brak prizna valjanim. Crkva tj. papa nema vlast takvo nešto odobriti, jer je to Isusov nauk. Papa stoga nije podržao kralja, a kralj je onda osnovao svoju "crkvu."

..............................................................................................................................

Laik koji je dao život u obranu nerazriješivosti braka je - sveti Thomas Moore - koje je bio kancelar kralja Henrika VIII. Odrubljena mu je glava. Thomas Moore je to prihvatio mirno.

SVETI THOMAS MOORE I SV. BISKUP IVAN FISHER

U šesnaestom je stoljeću engleski kralj Henrik VIII., nemajući muške djece s prvom suprugom Katarinom Aragonskom, odlučio potražiti razvod kako bi se mogao oženiti drugom ženom i tako dobiti željenog nasljednika. Sve molbe i pokušaji da od pape dobije poništenje prvoga braka pokazale su se uzaludnima, pa se Henrik odlučio proglasiti poglavarom Engleske Crkve i prekinuti s papom. Svatko tko se usprotivio Henriku mogao je računati na progonstvo i smrt.

Ivan Fisher bio je biskup Rochestera, najsiromašnije biskupije u Engleskoj. Bio je sveučilišni profesor i ispovjednik kraljeve majke. Na procesu koji je kralj pokrenuo pred sudom, jedini je hrabro branio kraljicu Katarinu. I u parlamentu je snažno branio slobode Crkve od uplitanja svjetovnih vlasti. Usprotivio se i Henrikovom uzimanju naslova “vrhovne glave Crkve u Engleskoj”. Sve ovo pribavilo mu je neprijateljstvo kralja Henrika.

U travnju 1534. je, zajedno s Tomom Moreom, odbio položiti prisegu kralju kao glavi engleske Crkve te je uhićen i bačen u zatvor, iako je već bio ozbiljno bolestan. Papa ga je sljedeće godine proglasio kardinalom. To je još više razgnjevilo kralja te je Ivan 17. lipnja 1535. osuđen na smrt i smaknut odsijecanjem glave u londonskom Toweru.

Thomas More, sin bogate trgovačke obitelji, stupio je u kraljevu službu i bio je njegov kancelar. Imao je brojnu obitelj te su mu i kćeri bile sjajno obrazovane, što je u ono doba bila rijetkost. I on se, kao i Ivan Fisher, usprotivio kraljevom razvodu i odvajanju Crkve od Rima. Dao je ostavku na kancelarski položaj, ne htijući položiti prisegu kralju kao glavi engleske Crkve. Ubrzo je uhićen, zatvoren i osuđen na smrt. Pogubljen je odsijecanjem glave, 1535.

**********************************

PONOVIMO - O RASKOLIMA:

1. Katolici su kršćani jer vjeruju u Isusa Krista. A koji još vjernici se nazivaju kršćanima: ____________ i _____________.

2. Sa pravoslavcima smo bili jedna vjera sve dok se nisu odvojili, ________ godine.

3. Glavni razlozi podjela s pravoslavcima su bili

a) politički ili b) različito vjerovanje

4. Raskol s pravoslavcima zovemo a) istočni b) zapadni raskol

5. Što je to patrijarh kod pravoslavaca?

6. Tko je započeo protestante?

7. Komu smo po vjeri bliži: pravoslavcima ili protestantima?

8. Sv. Thomas More je mučenik koji se suprotstavio kralju Henriku VIII zbog

a) primanja pričesti b) rastave braka c) krštenja

9. Sv. Franjo Saleški je obratio

a) 20 b) 5000 c) 60 000 protestanata na katoličku vjeru

10. Isus želi da druge privodimo pravoj vjeri (radije nego da ih se ostavi u zabludi pa da vjeruju u nešto krivo, kako tko hoće)

a) da b) ne

Crkveni raskol I. - PRAVOSLAVCI (Nastanak pravoslavnih kršćana - 1054.)

KRŠĆANI SU U POČETKU BILI UJEDINJENI, SLOŽNI, "JEDNO SRCE I JEDNA DUŠA"... To jedinstvo ozbiljno je narušeno u 9. st., a onda se u 11. dogodio veliki raskol - podjela kršćana na Zapadne - KATOLIKE i Istočne - PRAVOSLAVCE...

Da bismo razumjeli kako je do toga došlo, treba upoznati situaciju u tadašnjem Rimskom carstvu.

Dva velika središta: Na Zapadu: Rim, a na Istoku: Konstantinopol (današnji Istambul)

Bizant 555.

Bizant 717.

Rimski car Konstantin osnovao je 11. svibnja 330. godine grad nazvan njegovim imenom – Konstantinopol, kao svoju novu prijestolnicu umjesto drevnog grada Rima.

Godine 395. podjelom Rimskog Carstva na dva dijela Konstantinopol postaje prijestolnicom Istočnog Rimkog Carstva, kasnije nazvanog Bizant,

sve do 1453. kada ga osvajaju Osmanlije

RASKOL - prekidanje sa jedinstvom Crkve ne prepoznajući papin autoritet.

DO 1054. POSTOJALI SU nepodijeljeni KRŠĆANI. Nije još bilo pravoslavaca niti protestanata.

Najprije su se odijelili PRAVOSLAVCI (11. st), a pet stoljeća kasnije PROTESTANTI ( .

Da bi se razlikovali od pravoslavnih kršćana Crkva na čelu s Petrovim nasljednikom Petrom naziva se KATOLIČKA CRKVA.

FOCIJEV raskol (početak nesuglasica, prije konačnog raskola) - Focije je bio ne legalno postavljeni patrijarh Konstantinopola i odvojio se od Rima.

PATRIJARH IGNACIJE (+) nije htio dati caru svetu pričest zato jer je živio u nezakonitoj vezi sa svojom nevjestom. Patrijarh Ignacije je ispravno je postupio. No car se uvrijedio na to, naljutio se, svrgnuo patrijarha Focija i postavio svoga biskupa - patrijarha FOCIJA (-) . Focije je dakle bio ne legalno postavljen biskup(patrijarh) jer ga nije postavio papa, crkveni poglavar, nego car, državni poglavar.

Papa Nikola piše pismo caru u kojem piše da je Ignacije zakoniti biskup, a ne Focije te da je on onaj koji ima pravo imenovati biskupe, a ne car.

Focije je ljut na papu i počinje širiti propagandu protiv Crkve na Zapadu. Nakon smrti pape Nikole i dolaska novog cara patrijarh Ignacije je ponovo patrijarh.

RAZLOZI KOJI SU DOVELI DO ODVAJANJA CRKVE NA ZAPADU OD CRKVE NA ISTOKU

1. Podjela carstva na Istočno i Zapadno (od strane Dioklecijana.) - Počinju se formirati dvije različite kulture. Koriste se dva različita jezika - latinski na Zapadu, grčki na Istoku.

2. POLITIČKI RAZLOZI - car se miješa u crkvene poslove.

3. HEREZE - na Istoku se javljaju razne hereze: (arijanizam, nestorijanizna, monofizitizam, ikonoklazam) - što dovodi do toga da Zapad počinje podcjenjivati Istok.

4. Istočni kršćani su pokušali nametnuti KONSTANTINOPOL kao jednako važeći kao i Rim, što nije usvojeno - ne može biti jednako važeći.

5. nauk o DUHU SVETOMU - "filioque" - u vjerovanju je definirano da Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina - no istočnjaci su počeli tvrditi da nije nego od Oca po Sinu. Istočnjaci tvrde da je Crkva na Zapadu upala u krivovjerje.

6. FOCIJEV SLUČAJ - je zaoštrio napetosti između zapada i istoka. Focije je mnogo Istočnjaka okrenuo protiv Zapada (Rima)

VELIKI RASKOL: 1054 - Konačno odvajanje Istočne i Zapadne Crkve.

veliki raskol - Patrijarh MIHAJILO CERULARIJE - On je bio jako protiv Crkve na Zapadu, zbog slučaja s Focijem. Postao je patrijarh u Konstintinopolu 1043. Cerularije optužuje Crkvu na Zapadu zbog - 'krivog učenja o Duhu Svetomu', zbog autoriteta pape, zbog celibata, zbog beskvasnog kruha u euharistiji, zbog prakse posta na zapadu, ...

Izaslanik pape Leona biskup Humbert odnio je dokument - bulu - u kojoj piše kako je patrijarh Mihajlo Cerualarije izopćen iz Crkve. Bula je ostavljena na oltar u crkvi Svete mudrosti - Aja Sofija.

(Aja Sofija = Sveta mudrost) (grč. Ἁγίa Σοφία, Hagía Sophía: Sveta Mudrost)

(Crkva koja je u 5. st bila najveća crkva na svijetu; nakon muslimanskih osvajanja pretvorena u džamiju, pa opet u pravoslavnu crkvu, pa muzej, pa nedavno 2020. - opet u džamiju)

Nakon toga Mihajlo, uvrijeđen, ekskomunicira papu i sve zapadne kršćane. Ovaj slučaj je doveo do još većeg okretanja istočnjaka protiv Crkve na Zapadu. To izopćenje s obje strane je potrajalo do 1965.

Za kršćane na Istoku - pravoslavce - imaju jednaku vlast - oni na istoku i oni na Zapadu.

Za kršćane na Zapadu - katolike - nemaju svi jednaku vlast - papa je onaj koji ima vrhovnu vlast (- a tako i ovlast da odredi tko pripada Crkvi, a tko ne - u skladu sa stalnim učenjem Crkve... )

Aktivnost: Razmisli o situaciji jednog raskola u obiteljima ... ili - prekid prijateljstva ... laganje o drugom, širenje kleveta... kako popraviti stvari? Može li to promišljanje pomoći u promišljanju o jedinstvu dviju Crkava?... Kako se može postići jedinstvo Istočne i Zapadne Crkve - a da se pri tom ne odustaje od Istine (nauka Crkve)?

Naš svetac koji je prikazivao žrtve za jedinstvo kršćana, a rodio se u Crnoj Gori gdje su živjeli i katolici i pravoslavci - sv. Leopold Mandić.

1. Rimsko carstvo je bilo podijeljeno na Zapadno i Istočno. Koji grad je bio središte na Zapadu (tamo gdje smo i mi), a koje je središte na Istoku (koji je kasnije postao pravoslavni... ); Koji je jezik bio na Zapadu, a koji jezik na Istoku?

2. Kojeg je patrijarh na Istoku u 9. st. car postavio na vlast (ilegalni patrijarh - umjesto koga?), a širio je netrpeljivost prema kršćanima na Zapadu?

3. Je li u redu postupio patrijarh Ignacije koji nije htio pričestiti cara? Tko može imenovati biskupe?

4. Konačni raskol između Istoka i Zapada dogodio se - koje godine?

5. Tko je bio Mihajlo Cerularije? (papa, biskup na Zapadu, patrijarh na Istoku?)

6. Mihajlo Cerularije je zamjerao Crkvi na Zapadu nekoliko stvari zbog kojih je otvoreno napadao papu i crkvu na Zapadu. Za što je optuživao zapadne kršćane?

7. Što je učinio kardinal Humbert, papin izaslanik?

8. Što je Aja Sofija?

9. što je učinio Mihajlo Cerularije nakon izopćenja?

10. Kako se zove pokret u Crkvi za ujedninje kršćana - (a čiji cilj treba biti - voditi sve kršćane u jednu pravu vjeru)

11. Kako se zove naš svetac koji je svoje žrtve prikazivao za ujedinjenje kršćana? (tj. povratak Istočnih kršćana u Katoličku Crkvu)