Čovjek često ostane zadivljen onim što vidi oko sebe –
ljepotom prirode, cvijećem, planinama, morem, zvjezdanim nebom. Divi se i nekom
čudesnom ponašanju životinja, njihovoj snalažljivosti, brizi za mlade i slično.
Čovjek se divi također i ljudskim dostignućima, u zadnje vrijeme osobito umjetnoj
inteligenciji koja strpljivo i pametno odgovara na razna pitanja i djeluje kao
da je osoba – ali ništa od toga nije osoba.
Samo je čovjek osoba. On nije nešto nego netko. I samo
čovjek je stvoren za zajedništvo s Bogom, ovdje na zemlji, a onda i za svu
vječnost, u neizmjernoj radosti.
Čovjek je stvoren
i za zajedništvo s drugim ljudima. Ali nije svaki skup ljudi zajedništvo, a
niti svako zajedništvo vodi dobru. (Imamo i primjer kad se ljudi udružili
protiv Boga kad su radili kulu Babilonsku) Postoje zajedništva koja slave
grijeh i koja nas mogu udaljiti od Boga.
Najbolje otkrivamo tko je čovjek - U Isusu Kristu. On nam
pokazuje kakav čovjek treba biti i na što je pozvan. Bog želi da u svom životu
odražavamo Isusovu sliku. Svi ljudi dolaze od Boga. Bog je izvor svakog
čovjeka. Sve ljude povezuje Isus jer je On naš jedini Spasitelj. Spasitelj svih
ljudi koji žele da ga svi upoznaju, po cijelom svijetu.
Čovjek se ipak često ponaša kao da Boga nema i kao da on
sam nema dušu, kao da ima samo tijelo za koje se treba brinuti. Ne zaboravlja
jesti, ali zaboravlja moliti. Za tijelo se brine većinu svog vremena, a za dušu?
Dušu ne vidimo, ali bez nje ne bismo postojali, ne bismo
rasli, ne bismo bili to što jesmo. Nju nam nisu dali roditelji, iako su oni Božji
sustvaratelji u nastanku novog života.
Naša duša nikad ne nestaje – ona je vječna. U vjerovanju govorimo:
„vjerujem u uskrsnuće mrtvih“, ali… vjerujemo li stvarno. Vjerujemo li da će
naše smrtno tijelo jednog dana uskrsnuti? Da će se duša koja poslije smrti ne
nestaje opet pronaći svoje tijelo? Uskrsnulo tijelo.
Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko, i sve nas je
odredio za uskrsnuće. Zato je naše tijelo sveto. Bog je sve stvorio dobro i
odredio da ljudi žive skladno u međusobnim odnosima i s njim. Bez trpljenja i
bez smrti. To je bio Božji prvi naum za čovjeka.
Poslušajmo što o tom govori katekizam.