ČOVJEK (što je Bog stvorio?) Kompendij

 

Čovjek često ostane zadivljen onim što vidi oko sebe – ljepotom prirode, cvijećem, planinama, morem, zvjezdanim nebom. Divi se i nekom čudesnom ponašanju životinja, njihovoj snalažljivosti, brizi za mlade i slično. Čovjek se divi također i ljudskim dostignućima, u zadnje vrijeme osobito umjetnoj inteligenciji koja strpljivo i pametno odgovara na razna pitanja i djeluje kao da je osoba – ali ništa od toga nije osoba.

Samo je čovjek osoba. On nije nešto nego netko. I samo čovjek je stvoren za zajedništvo s Bogom, ovdje na zemlji, a onda i za svu vječnost, u neizmjernoj radosti.

 Čovjek je stvoren i za zajedništvo s drugim ljudima. Ali nije svaki skup ljudi zajedništvo, a niti svako zajedništvo vodi dobru. (Imamo i primjer kad se ljudi udružili protiv Boga kad su radili kulu Babilonsku) Postoje zajedništva koja slave grijeh i koja nas mogu udaljiti od Boga.

Najbolje otkrivamo tko je čovjek - U Isusu Kristu. On nam pokazuje kakav čovjek treba biti i na što je pozvan. Bog želi da u svom životu odražavamo Isusovu sliku. Svi ljudi dolaze od Boga. Bog je izvor svakog čovjeka. Sve ljude povezuje Isus jer je On naš jedini Spasitelj. Spasitelj svih ljudi koji žele da ga svi upoznaju, po cijelom svijetu.

Čovjek se ipak često ponaša kao da Boga nema i kao da on sam nema dušu, kao da ima samo tijelo za koje se treba brinuti. Ne zaboravlja jesti, ali zaboravlja moliti. Za tijelo se brine većinu svog vremena, a za dušu?

Dušu ne vidimo, ali bez nje ne bismo postojali, ne bismo rasli, ne bismo bili to što jesmo. Nju nam nisu dali roditelji, iako su oni Božji sustvaratelji u nastanku novog života.

Naša duša nikad ne nestaje – ona je vječna. U vjerovanju govorimo: „vjerujem u uskrsnuće mrtvih“, ali… vjerujemo li stvarno. Vjerujemo li da će naše smrtno tijelo jednog dana uskrsnuti? Da će se duša koja poslije smrti ne nestaje opet pronaći svoje tijelo? Uskrsnulo tijelo.

Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko, i sve nas je odredio za uskrsnuće. Zato je naše tijelo sveto. Bog je sve stvorio dobro i odredio da ljudi žive skladno u međusobnim odnosima i s njim. Bez trpljenja i bez smrti. To je bio Božji prvi naum za čovjeka.

Poslušajmo što o tom govori katekizam.

Bog Stvoritelj i Providnost

Sve što je dobro na svijetu dolazi nam od Boga Stvoritelja. Vjerujemo da svijet nije nastao slučajno nego dolazi od mudrog i dobrog Boga. On nije dalek i odsutan, kako nam se može učiniti,  nego je brižan Otac, kao što nas Isus poučava. 

Mnoge religije vjeruju u Boga stvoritelja, ali samo kršćanstvo vjeruje da je Bog i Otac. Isus, kao pravi Božji Sin, objavio nam je tu istinu i želi da ga i mi tako zovemo, da se tako prema njemu odnosimo. Njegovu brigu za nas zovemo Božja Providnost. Vjerovati u Božju providnost znači vjerovati da Bog ima plan za svakog od nas i ako mi nekada ne razumijemo što se događa da vjerujemo da sve ima nekog smisla.

A ako je Bog dobar Otac, zašto onda postoji zlo u svijetu, zašto postoji zlo i u samoj Crkvi? - mogli bi se zapitati.

Da, postoji zlo, ali ono ne dolazi od Boga. Bog je želio slobodna čovjeka, jer jedino u slobodi čovjek može voljeti. Kad ne bi imao slobodu birati dobro i zlo bio bi kao roba, ljubav postoji jedino gdje je sloboda izbora. Prvi ljudi su sagriješili i tako je zlo ušlo u svijet, tako je grijeh postao dio naše ljudske naravi. Svijetom su vladali i vladaju mnogi ratovi i druga zla, ali Isus na križu nas podsjeća da Bog nikad ne prestaje biti Bog.  

Najveće zlo koje je ikada postojalo u povijesti je razapinjanje Božjeg Sina na križ. No upravo tu se krije i naše najveće dobro: naše spasenje. Vjerujemo li u Njega i činimo što od nas želi On nam obećava dati život vječni, uskrsnuće od mrtvih, ali i svoju Prisutnost ovdje na zemlji. 

Zla u svijetu i u Crkvi mogla bi nas obeshrabriti da pomislimo kako je Bog digao ruke od nas. To nije istina. On je uvijek tu, a mi smo oni koji ne želimo prihvatiti njegovo očinstvo nego radije biramo ići nekim svojim putem, bez Boga, a to znači i bez mira i radosti koju samo On može dati jer je On naš stvoritelj.

Poslušajmo što nas o svemu ovome uči Katekizam:

VJERUJEM U O BOGA OCA 1. DIO

 Često znamo čuti kako svi mi vjerujemo u jednoga Boga, samo imamo neke nebitne razlike u vjerovanju. No, je li to baš tako? 

 Istina je da je jedan Bog, ali ne vjerujemo svi u tog jednog jedinoga Boga. Bog nam se objavio kao jedan, ali i kao Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti. 

Kad čitamo Bibliju, Stari zavjet, Povijest spasenja, vidimo da se Bog objavljuje u židovskom narodu, bira jedan narod Izrael u kojem će se jednom roditi Spasitelj.

 Odabrani narod počinje od Abrahama, 2000 god prije nego se Isus rodio. 

Židovi koji su iščekivali obećanog spasitelja navještenog po prorocima starog zavheta i koji su ga prepoznali u Isusu i postali kršćani. Koji ga nisu prihvatili i dalje čekaju da dođe spasitelj. Mi kršćani imamo i Novi zavjet i vjeru u Božjeg Sina, a također i Duha Svetoga kojeg nam je ostavio nakon svog povratka Ocu. 

Zanimljivo, Bog se židovima objavio riječima Ja jesam, a to isto ime i Isus koristi za sebe kada kaše: Prije nego je Abraham bio - ja jesam. U Starom zavjetu ime Jahve zamjenjivalo se riječju: GOSPODIN,  a to je također riječ koja se koja se koristila za Isusa. On se poistovjećivao s Bogom, Ocem. 

Muslimani, npr. vjeruju da je jedan Bog, stvoritelj neba i zemlje, ali ni oni ne priznaju Isusa Bogom i ne vjeruju u Presveto Trojstvo,

Što mi kršćani vjerujemo o Bogu Crkva je definirala u simbolima vjere i sažecima vjere koje zovemo vjerovanje. Poslušajmo prvi dio iz Katekizma koji govori o vjeri u Boga. 

VJERUJEM, katekizam 05, Kompendij

SVETO PISMO, KATEKIZAM 04

 

Što je to Biblija ili Sveto Pismo? Je li to samo zbirka starih knjiga ili je to Riječ Božja koja je živa i koja nam govori i danas, ako je slušamo? 

Kao katolici vjerujemo da je Bog nadahnuo svete pisce koji su onda zapisali ono što je Bog htio da bude zapisano radi našeg spasenja. 

Čut ćemo da i neke druge religije imaju svoju svetu knjigu, pa se netko može pitati: kako znamo da to nije možda prava Božja objava? Primjerice, muslimani imaju Kur'an, a Muhamed je tvrdio da je to sveta knjiga koju mu je citirao anđeo Gabriel. Mi u to ne vjerujemo, jer npr. ne vjerujemo da Duh Sveti može nadahnuti krvoprolića kojima se islam širio po svijetu. 

Protestanti su npr. poznati kao dobri poznavatelji Svetog Pisma, rado ga proučavaju i dijele, ali - njihove Biblije nemaju isti sadržaj jer je nekoliko knjiga izbačeno iz Biblije. Od početka je Crkva priznala 73 spisa kao sadržaj Biblije (tj. kanon), ali oni su neke izbacili pa imaju samo 66. 

Kad nema jedinstvenog učenja to onda dovede do tisuće i tisuće različitih vjerovanja, a Isus nije želio da postoji mnogo različitih vjerovanja, nego da svi pripadaju jednoj Crkvi, onoj koja je od početka. Umro je za svakog čovjeka i želi da svi povjeruju u Njega i da se po Njemu spase, jer samo je On Spasitelj (a to je i značenje imena Isus) i nema drugoga.  

Crkva ima Sveto Pismo, ali samo Sveto Pismo nije dovoljno. Imamo i crkveno učiteljstvo, na čelu s papom. čija je glavna zadaća da nas učvrsti u jednoj, pravoj vjeri te da čuva objavljene istine svetog pisma od krivih tumačenja.

Sveto Pismo je Božje Pismo ljudima kojim On želi doći do svakog čovjeka. 

Što nas katekizam, ukratko, uči o svetom pismu - poslušajmo: 

PRENOŠENJE BOŽANSKE OBJAVE, KATEKIZAM 03

 

Bog želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja Istine (Isusa) Isus je stoga i poslao svoje apostole te im dao zapovijed da idu i po cijelom svijetu propovijedaju Evanđelje... Crkveno učiteljstvo postoji da čuva neiskvaren polog vjere a to nije samo Sveto Pismo nego i Predaja (Tradicija) Danas postoji opasnost "sinodalnog relativizma" i dobiva se dojam da se neka istina može izglasati - kao da nije od Boga objavljena... Istina ne ovisi o većini Što nam o prenošenju pologa vjere govori katekizam - poslušajte...

BOŽJA OBJAVA - KATEKIZAM 02 (Kompendij)

 

ČOVJEK OTVOREN ZA BOGA - KATEKIZAM 01

 

DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI - AUDIO Katekizam Katoličke Crkve, Ivan Pavao II