(Gospino) Bezgrešno začeće - 8.12.
Sv. Ana & s Marijom u njenoj utrobi
Ostanimo vjerni Bogu
Naši biskupi su jučer, 6.12.2021. svojom izjavom o cijepljenju (eksperimentalnim, moralno okalj. cjepivom) pokazali da su poslušnici Vlade, umjesto da su poslušni Bogu.
DJEČAK MUČENIK. UMIRAO JE S RIJEČIMA: "ŽIVIO KRIST KRALJ..."
José je imao 12 godina kada je počela "Kristiada" - pobuna kršćanskog naroda protiv bezbožne vlasti u Meksiku.
Ljudi su se pobunili protiv vlade u obrani Katoličke crkve.
General je konačno dopustio Joséu da on bude taj koji će nositi zastavu.
sakristiju mjesne crkve.
svoje vjera u Krista. Čak i pod prijetnjom smrću, José je to odbio.
Bio je prisiljen gledati vješanje drugog Kristerosa. Umjesto da se uplaši Jose ga je ohrabrio riječima da će se uskoro sresti u Nebu.
Dok je bio u zatočeništvu, José je svakodnevno molio krunicu i pisao pismo majci. Pisao joj je da je spreman ispuniti volju Božju.
Dana 10. veljače 1928., nakon što su shvatili da neće slomiti Joséovu vjeru, vladini vojnici su mu izrezali stopala te ga natjerali da tako ranjen hoda okolo prema groblju. Putem su mu opet davali priliku da se predomisli, da se odrekne Isusa, ali Jose je ustrajno ponavljao: "Viva Christo Rei", što znači: Živio Krist Kralj!
Hodajući tako teškom mukom, José je molio krunicu, molio se za svoje neprijatelje i pjevao pjesme Gospi Guadalupskoj.
Vikao je od boli, ali se nije pokolebao. Rekli su mu ako vikne: "Smrt Kristu Kralju", poštedjet će mu život.
Njegovi posmrtni ostaci pohranjeni su iznad bočnog oltara u crkvi Svetog Jakova Apostola u svom rodnom gradu, Sahuayu.
Svetog Joséa Luisa Sáncheza del Río proglasio je blaženim papa Benedikt XVI. 20. studenog 2005., preko kardinala-prefekta Kongregacije za kauzu svetaca.
a službeno je proglašen svetim 16. listopada 2016. godine.
Sveti José Luis Sánchez del Río zaštitnik je progonjenih kršćana,
djece, mladih i njegova rodnog grada Sahuayo.
KRIST KRALJ
A što je istina?
MOLITVA SVIM SVETIMA
Dragi Bože, hvala Ti za primjer svetaca.
Želim im se pridružiti u klanjanju jedino Tebi, u Nebu zauvijek. Molim Te pomozi mi da slijedim njihove korake i Tvoje Isuse.
Molim Te pomozi mi da što više nalikujem Tebi, tražeći Tvoju volju u svemu, kao što su sveci činili.
Molim Te pomozi mi da sve što činim činim na Tvoju slavu i na službu mojim bližnjima. Amen.
DUŠNI DAN - 2.11.
Crkva nas uči da duše pravednika koji su napustili ovaj svijet a da na duši imaju lake grijehe ostaju neko vrijeme u čistilištu - tj. na mjestu iskupljenja, gdje trpe kaznu kao posljedicu njihovih grijeha.
Vjerujemo također da njihovo trpljenje može biti olakšamo zagovorom svetaca i molitvom vjernika na zemlji.
Moliti se za mrtve je djelo milosrđa i pobožnosti.
Čitamo u Bbiliji da je dobro moliti se za mrtve, da bi bili oslobođeni. Znamo to i iz Druge knjige o Makabejcima (protestanti su izbacili tu knjigu iz Biblije) gdje vidimo da je Juda Makabej, vođa židovske vojske odlučio prinijeti žrtvu za židove koji su poginuli u bitci. ("pomirnu žrtvu za mrtve da budu oslobođeni od svojih grijeha" 2 Mak 12,41-45)
Patnja duša u čistilištu je ponajviše u tome što su odvojene od Boga, od blaženstva kojeg su mogle posjedovati.
Boli duša u čistilištu su, vjeruje se, puno gore od onih boli koje možemo imati na zemlji.
KAKO MOŽEMO POMOĆI POKOJNICIMA - Što možemo Bogu prikazivati za duše pokojnika?
- svetu misu (najvrjedniju molitvu), Pričest, klanjanje; krunice ili druge usmene molitve; Anđeo Gospodnji, Križni put, meditaciju, ...
- možemo prikazati svoje poslove (školske, domaće), umore, neku napornu osobu, razočaranja, ...
Sve to možemo ponuditi Bogu da im se otpuste krivnje za njihove grijehe
Pobožnost prema dušama u Čistilištu je dobra za njih i za nas, jer oni mogu moliti za nas. Oni su zahvalni za svaku pomoć koju im pružamo i skraćujemo im boravak u čistilištu.
SVI SVETI - 1.11.
Crkva svaki dan odaje čast nekom od svetaca koji su svojim životom proslavili Boga, koji su svojim krepostima (vrlinama), ili svojom mučeničkom krvlju pomogli širenju Kraljevstva Božjeg.
No, osim onih koje Crkva časti, onih čija imena nalazimo u katoličkom kalendaru, ima i onih svetaca u raju čija imena nitko nije zabilježio. Ima sigurno jako puno onih kršćana koji su umrli u stanju milosti i čije su zasluge poznate samo Bogu.
Oni su povezani s nama i mole za nas i po duhovnoj vezi oni su naša nebeska obitelj.
Trebamo moliti Boga da i mi možemo biti dostojni života vječnog sa tom obitelji.
KVIZ: SVI SVETI I DUŠNI DAN
EUHARISTIJSKO ČUDO U BELGIJI: SVETOGRDNA PRIČEST I ČUDO SA HOSTIJOM
Jedna plemenita gospođa je imala običaj da se sa cijelim kućanstvom ozbiljno, u molitvi i pokori priprema za Uskrsnu svetkovinu. Svi su bili pozvani da pristupe sakramentu ispovijedi. No jedan od slugu je odbio taj poziv, a za Uskrs je pristupio pričesti.
Ono što je uslijedilo je bio je šok za njega i za prisutne: Kad je svećenik stavio hostiju na njegov jezik ona se pretvorila u komad mesa koji je krvario (!)
Zaprepašten čovjek ostavio je hostiju na oltar i javno ispovjedio svoj grijeh.
Ovo euharistijsko čudo trebalo bi biti podsjetnik na istinu vjere da je u hostiji stvarno Isus prisutan, svojim tijelom i svojim božanstvom.
Na pričest se ne smije pristupati u teškom grijehu.
Izvor: Euharistijsko čudo u BElgiji: MIDDLEBURG, MIDDLEBURG 1374
BOŽJA BLIZINA - poučna priča
Jedan je ponizan čovjek dugo molio Boga da mu pokaže svoje lice. Najveća mu je želja bila da mu Bog obeća kako ga nikad neće napustiti.
Nakon upornih molitava, Bog mu se konačno ukaže i kaže mu ovako:
„Obećavam ti da te nikada neću napustiti, da ću i u dobru i zlu jednako biti s tobom.” Čovjek je bio sretan. Osjećao je Boga oko sebe i uz sebe.
Hodajući po pijesku obale znao se okretati da vidi ide li Bog doista za njim. I zbilja, još jedan par nogu slijedio je njegove.
Sretan je i presretan bio taj čovjek i duboko zahvalan Bogu.
Ali naiđoše tamni oblaci, i nadviše se nad njegov život. Svakakve su ga nevolje snašle. Hodajući po pijesku i osvrćući se, čovjek, duboko razočaran i zaprepašten, zaključi da ga Božje stope više ne slijede. Vidio je samo jedan par stopala.
„Kako to da si me napustio sada kada mi je najpotrebnije?” – jecao je čovjek, lomeći ruke od očajanja. – „Kako si mogao prekršiti zadano obećanje?”
Pa, ipak, nastavio je s hodom.
I onda, jednog dana, opet se susreo s Bogom, licem u lice.
„Zašto si me napustio u vrijeme nesreće i patnje?” – izlanu taj čovjek. “Zašto nisi održao riječ da ćeš uvijek biti sa mnom?”
Bog se nasmiješi i reče mu:
„Kad si onda primijetio samo jedan par stopala, znaj da su te stope pripadale meni, a ne tebi. Jer tijekom toga teškog vremena ja sam te nosio u naručju!”
OČE NAŠ (Bog je naš Otac, mi smo braća i sestre)
BOG JE NAŠ OTAC KOJI NAS JE STVORIO IZ LJUBAVI on nam daje život i sve dobre stvari; cijeli stvoreni svijet je stvoren od Boga kao dar nama;
MI S BOGOM RAZGOVARAMO U MOLITVI: Mi možemo govoriti Bogu i svojim riječima; Možemo govoriti Bogu i naučenim molitvama; Boga možemo zvati: Tata! (tako ga ne zovu ljudi koji ne vjeruju Isusu)
SVI LJUDI SU OD BOGA STVORENI pa ih trebamo voljeti kao braću is sestre; I njih je Bog stvorio za raj pa im trebamo željeti da raj koji Bog želio otvoriti za sve ljude (iako svi neće tamo doći)
............
Zajedno molimo molitvu OČE NAŠ - u školi, u obitelji, u crkvi
- Što bi mi mogli moliti Boga Oca (primjeri na ploči);
Za što bi mu mogli zahvaliti?
Kako možemo biti bolji braća i sestre jedni prema drugima?;
Usporedimo li Boga sa svojim ocem - u čemu su različiti? U čemu su slični?
Možemo ga vidjeti? Ne možemo ga vidjeti? Odredio je kako ćemo izgledati? Odredio je hoćemo li biti muško ili žensko? Brine se za našu hranu i odjeću? Brine se za naše zdravlje tijela? Brine se za zdravlje naše duše (da ne budemo zločesti)? Može li biti na svakom mjestu?
Čudesne svete Pričesti
Tijekom svog boravka u Procenu, dominikanska sveta Agnes Segni odlazila je sama u samostanski vrt moliti se u blizini masline. Jednog nedjeljnog jutra u zoru bila je uronjena u molitvu od zore i tek nakon nekoliko sati shvatila je da je to blagdan i da je dužna prisustvovati svetoj misi u samostanu. Međutim, došao je anđeo Gospodnji noseći besprijekornu Hostiju, dajući joj Svetu Pričest. Ovakva sveta pričest dogodila se više puta.
Biograf svete Klare od Montefalca u djelima za proces njene kanonizacije prepričava da je "jednog dana Klara došla na svetu pričest bez plašta. Sestra Ivana oštro ju je ukorila, rekavši joj:" Odlazi - ne znam "Ne želim da primiš Svetu Pričest". Čuvši ove riječi, Klara je shvatila da je bez plašta i osjetila je takvo gorko žaljenje da je, nakon što se vratila u svoju ćeliju, gorko zaplakala. I dok je molila, usred suza, ukazao joj se Isus, zagrlio je, dao joj Svetu Pričest, ostavljajući je duboko utješenu.
"Mala Angela iz Foligna ispričala je da je" jednom prilikom vidjela Isusa u liku malog djeteta, a da je ipak bio velik i veličanstven, poput kralja: Činilo se da, sjedeći na svom prijestolju, u ruci drži nešto poput simbola autoriteta [...] Zatim, kad su drugi kleknuli, a ja to nisam učinila, ne znam jesam li dotrčala blizu oltara ili se nisam mogala pomaknuti od silne svjetlosti i kontemplacije, doživjela sam veliko žaljenje što je svećenik tako brzo vratio Hostiju na oltar."
1. Sveta Franciska Rimska, sa sestrama u pratnji, u ekstazi pored monstrance iz koje je izbijalo svjetlo. (Muzej građanske umjetnosti)
2. Jedna od čudesnih misa svetog Grgura Velikog, u kojem se pojavio raspeti Isus (Biskupijski muzej na Tieru)
3. Velika sv. mističarka Sv. Terezija Avilska često je uživala u vizijama neba tijekom svete mise
Kako je janje svetog Franje klečalo tijekom pretvorbe
Franjevačke povijesne kronike govore o tome da je “tijekom putovanja u Rim svetac sa sobom držao malo janje, nadahnut svojom pobožnošću prema Isusu kojeg nazivamo Jaganjcem Božjim.
Nakon odlaska janje je povjerio jednoj gospođi, a janje ju je slušalo. Jedno jutro se nije probudila na vrijeme za svetu misu, a onda ju je janje probudilo svojim blejanjem. Gospođa je zbog toga čudila i imala veliko poštovanje prema malom janjetu i prema svetom Franji koji joj je povjerio to janje.
Jednog dana hodajući po predgrađu Siene, sveti Franjo je naišao na veliko stado ovaca na ispaši. Kao i uvijek, ljubazno ih je pozdravio, a oni su, prestavši s ispašom, svi potrčali prema njemu, podigli glave i gledale u njega.
Pozdravili su ga s toliko veselja da su pastiri bili zaprepašteni, vidjevši janjce i ovnove kako skaču unaokolo na tako čudesan način.
[...] Drugi put, neki su mu ljudi donijeli janje na dar a on ju je prihvatio sa zahvalnošću, jer je volio nevinost i jednostavnost koju su pokazivale.
Božji čovjek je poučio malo janje da treba poštivati Boga i klanjati mu se, te da ne gleda primjer braće.
Janje bi se ponašalo kao maleno dijete i kad bi se u crkvi događala pretvorba kleknulo bi kao da prekorava malovjerne zbog njihova manjka vjere.
Izvor: euharistijska čuda (K.A)
PITANJA O STVARANJU SVIJETA
Prema Baltimor-katekizmu:
* Koja je razlika između našeg stvaranja/izrade i Božjeg stvaranja? Bog stvara od - ničega, a mi od nečega.
Je li sve što postoji – stvoreno?
Je, sve osim Boga, Bog nije stvoren. On je oduvijek.
Tko je stvorio nebo i zemlju i sve na njima?
Bog.
Otkud znamo da je Bog stvoritelj neba i zemlje?
Iz Biblije. (Bibliju su napisali sveti ljudi, nadahnuti od Boga. Mojsije i mnogi drugi)
Zašto je Bog stvorio svijet?
Bog je stvorio svijet radi svoje slave i radi našega dobra.
Je li Bog sve stvoreno prepustio sebi, napustio svijet?
Ne, Bog nastavlja vladati svijetom i On je Gospodar svega i brine se za sve.
Kako zovemo Božju brigu za svijet?
Božja providnost.
Kako je Bog stvorio svijet?
Bog je stvorio svijet od ničega, svojom voljom, svemogućnošću, svojom riječju.
Koja su glavna stvorenja koja je Bog stvorio?
Anđele i ljude.
Kako bi mogli podijeliti ono što je Bog stvorio na zemlji?
-stvari koje postoje: kao zrak
-stvari koje postoje, rastu,žive: biljke, drveće
-stvari koje postoje, rastu,žive i osjećaju: životinje
-stvari koje postoje, rastu,žive, osjećaju, razumiju: čovjek
UMNA MAPA!
Što su anđeli?
Anđeli su duhovna bića, oni nemaju tijela, oni su stvoreni da se klanjaju i uživaju Boga u nebu.
Ako anđeli nemaju tijelo, kako to da se mogu ukazati?
Oni mogu uzeti oblik nekog tijela, da nam se za neko vrijeme učine vidljivima.
Baš kao što je Duh Sveti uzeo lik golubice kod Isusova krštenja, ili sotona uzeo lik zmije u Edenskom vrtu.
(...)