O pastiri, čudo novo (M.P. th.)
O, pastiri, čudo novo
Niste nigda vidjeli ovo:
U jaslicam prostim rodio se Bog
Koji s neba siđe
radi puka svog.
Betlem, evo, nije daleko,
Znajte da vam istinu rekoh:
U štalici prostoj leži djetešce
Na slamici oštroj,
kano janješce.
Ljubav Božja prevelika
Primi pravu put čovjeka:
S neba sidje dolje radi grješnika
Rodi se u štali,
radi čovjeka.
Hajdmo, sada k Betlehemu
Klanjati se Spasitelju.
Nosimo mu dare svoje ljubavi,
On sve nas sirote ne zaboravi.
ISUS SE RODIO U ŠTALICI
BOG JE ODLUČIO DOĆI NA ZEMLJU - ANĐEO JE REKAO MARIJI DA ĆE RODITI SINA BOŽJEG
Bog je odlučio doći na zemlju i živjeti kao i mi ljudi. Tako nam je pokazao svoju ljubav i bio nam blizu. Odlučio je postati dijete u Marijinoj utrobi. I to je postao moću Duha Svetoga, baš kako je anđeo rekao Mariji na dan Navještenja.
MARIJA JE BILA TRUDNA. I BILO JE DOŠLO VRIJEME DA RODI.
Marija je bila trudna. Isus je bio u Mariji jedna mala točkica i rastao je i rastao i rastao... Nakon devet mjeseci došlo je vrijeme da se Isus rodi.
MARIJA I JOSIP MORAJU NA PUT.
Marija i Josip živjeli su u Nazaretu, ali Josipova ostala obitelj je živjela u Betlehemu. Car August je tada naredio da se popišu svi ljudi pa su svi morali ići tamo odakle potječu, a tako je Marija i Josip morali ići u Betlehem jer je Josip bio rodom iz Betlehema, iz grada kralja Davida.
ISPUNJENJE PROROŠTVA O BOŽJEM POSLANIKU (MESIJI)
Morali su krenuti na put, iako je to bilo nezgodno vrijeme za putovanje jer je Marija trebala roditi. Ali baš tako se ispunilo proročanstvo iz starog zavjeta, proroka Miheja, da će se Mesija, Spasitelj, roditi u Betlehemu.
NEMA MJESTA!
Kad su stigli u Betlehem, Mariji je došlo vrijeme da rodi, ali nigdje nije bilo mjesta. Svratište, mjesto gdje su svraćali putnici, bilo je puno.
ISUS SE RODIO U ŠTALICI
Tako Marija i Josip nisu imali drugog izbora, morali su se skloniti u jednu špilju gdje su živjele životinje. I to je bilo mjesto gdje se rodio Isus. Daleko od gužve, u tišini jedne štale. On koji je Sin Božji i sam Bog izabrao je za svoje rođenje najveće siromaštvo.
MALA MARIANNA, MALA TEREZA & BOŽIĆNI POKLONI
Prije mjesec dana jedna osmogodišnja djevojčica Marianna javila se u emisiju Radio Marije u Italiji i rekla da se ona i njena sestra "odriču Božićnih darova" i to kako bi tražile od Isusa "da se završi pandemija".
Nakon toga počela su se javljati i druga djeca koja su se želja učiniti istu žrtvu. Tako je nastao pravi pokret malih Isusovih vojnika čija imena su zapisana u bilježnicu koja je postavljena u podnožje Isusova kipa. (Izvor: A.M.Valli)
U vezi sa Božićnim poklonima poznata je i priča iz života male Tereze.
Taj događaj bio je velika promjena u životu svete Male Terezije. Nakon njega više nije bila ista... Terezija Martin bila je tvrdoglava i djetinjasta djevojčica. Njezina majka bila je jako zabrinuta za nju i njezinu budućnost. „Što se tiče [Terezije]”, piše u jednome pismu, „ne znam što će biti s njom; tako je mlada i nepažljiva (…) njezina je tvrdoglavost gotovo neslomljiva. Kada kaže ‘ne’, ništa je ne može pokolebati; mogao bi ju cijeli dan držati u podrumu – ona bi radije ondje spavala nego rekla ‘da’..” Nešto se moralo promijeniti. Sâm Bog zna što bi se dogodilo u protivnom.
Terezijin tata i vrijeme promjene
Tata je jako volio svoju malu kćer, ali već joj je bilo 13 godina, a on je smatrao da je vrijeme kako bi se trebala uozbiljiti tj. ne bi trebala više dobivati Božićne poklone jer je to bio običaj za onu najmanju djecu, a ona to više nije. Zato je rekao: „Terezija je trebala prerasti takve stvari, nadam se da je ovo zadnji put.”
Otac nije znao da ga Terezija čuje. Te njegove riječi su je teško zaboljele. Uobičajeno za Terezu bilo bi da se pri takvoj situaciji rasplače. No, ona je odlučila ostati mirna. Zadržala je suze i Bog joj je dao tu milost da bude mirna, da je taj događaj ne rastuži, da se ne rasplače.
Otac se začudio i smijao. Drugi članovi obitelji su se isto čudili.
Tereza je bila sretna. Zadobila je jakost duše, a još od dobi od četiri godine bila je preosjetljiva. Sve do tada. Naučila je da svoju volju usklađuje sve više sa voljom Božjom.
Dvije godine nakon toga mala Tereza je ušla u samostan i to onaj najstroži, u časnih sestara karmelićanki, koje nikada ne izlaze van iz samostana.
BOŽJE ZAPOVIJEDI (1-3)
P. 1125. Je li dovoljno pripadati Božjoj Crkvi da bi se spasili?
O. Nije dovoljno pripadati Crkvi da bismo bili spašeni, već moramo i držati Božje i Crkvene zapovijedi.
P. 1126. Nisu li zapovijedi Crkve također Božje zapovijedi?
O. Zapovijedi Crkve također su Božje zapovijedi, jer su stvorene po Njegovoj vlasti i pod vodstvom Duha Svetoga; ipak, Crkva može promijeniti ili ukinuti svoje zapovijedi, dok ne može promijeniti ili ukinuti zapovijedi koje je izravno dao sam Bog.
P: 1127. Koje zapovijedi sadrže cijeli Božji zakon?
O. Zapovijedi koje sadrže cijeli Božji zakon su ove dvije: 1.. Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim; 2. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
P. 1128. Zašto ove dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu sadrže cijeli Božji zakon?
O. Ove dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu sadrže cijeli Božji zakon jer su sve ostale zapovijedi date ili da bi nam pomogle da se držimo ove dvije, ili da bi nas usmjerile kako se kloniti onoga što im se protivi.
P. 1129. Objasnite dalje kako dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu sadrže učenje svih deset zapovijedi.
O. Dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu sadrže učenje svih deset zapovijedi jer se prve tri od deset zapovijedi odnose na Boga i obvezuju nas da samo Njega obožavamo, poštujemo Njegovo ime i služimo Mu kako On hoće. , i ove stvari ćemo učiniti ako Ga volimo; drugo, posljednjih sedam od deset zapovijedi odnosi se na našeg susjeda i zabranjuje nam da ga ozlijedimo tijelom, dušom, dobrima ili ugledom, a ako ga volimo nećemo mu nauditi ni u jednoj od ovih, nego, naprotiv, pomoći mu koliko možemo.
P. 1130. Koje su Božje zapovijedi?
O. Božje zapovijedi su ovih deset:
1. Ja sam Gospodin, tvoj Bog, koji sam te izveo iz egipatske zemlje, iz kuće ropstva. Ne smiješ imati čudnih bogova preda mnom. Ne čini od sebe klesane stvari niti sličnost s bilo čime što je gore na nebu, ili ispod zemlje, niti s onim što je u vodama pod zemljom. Ne obožavaj ih, niti im služi.
2. Ne uzimaj uzalud ime Gospodina Boga svojega.
3. Sjeti se da svetkuješ subotu.
4. Poštuj oca i majku.
5. Ne ubij.
6. Ne čini preljub.
7. Ne kradi.
8. Ne svjedoči lažno protiv svoga bližnjega.
9. Ne poželi ženu svoga bližnjega.
10. Ne poželi robe bližnjega svojega.
P. 1131. Što prva zapovijed znači pod "izrezbarenom stvari" ili "sličnošću bilo čega" na nebu, u zemlji ili u vodama?
O. Prva zapovijed znači "izrezbarena stvar" ili "sličnost bilo čega" na nebu, u zemlji ili u vodi, kip, sliku ili sliku bilo kojeg stvorenja na nebu ili bilo koje životinje na kopnu ili u vodi namijenjen idolu i štovan kao bog.
P. 1132. Tko je dao deset zapovijedi?
O. Sam Bog dao je deset zapovijedi Mojsiju na brdu Sinaj, a Krist naš Gospodin ih je potvrdio.
P. 1133. Kako i kada su Zapovijedi date Mojsiju?
O. Zapovijedi, napisane na dvije kamene ploče, date su Mojsiju usred vatre i dima, groma i munje, s kojih mu je Bog govorio na gori, pedesetak dana nakon što su Izraelci izbavljeni iz ropstva Egiptu i dok su putovali pustinjom u Obećanu zemlju.
P. 1134. Na što mislimo kad kažemo da je Krist potvrdio zapovijedi?
O. Kad kažemo da je Krist potvrdio zapovijedi, mislimo da ih je snažno odobrio, te nam je svojim učenjem dao potpunije i jasnije znanje o njihovom značenju i važnosti.
P. 1135. Je li netko bio dužan držati se Zapovijedi prije nego što su date Mojsiju?
O. Sve osobe, od početka svijeta, bile su dužne držati se Zapovijedi, jer je uvijek bilo grešno hvaliti Boga, ubijati, ukrasti ili prekršiti bilo koju od Zapovijedi, iako one nisu bile napisane do Mojsijeva vremena.
P. 1136. Koliko su zakona imali Židovi prije dolaska našeg Gospodina?
O. Prije dolaska našeg Gospodina Židovi su imali tri vrste zakona:
1. Građanski zakoni koji su uređivali poslove njihove nacije;
2. Svečani zakoni koji uređuju njihovo bogoslužje u hramu;
3. Moralni zakoni koji vode njihovo vjersko uvjerenje i djela.
P. 1137. Kojem od ovih zakona je pripadalo deset zapovijedi?
O. Deset zapovijedi pripadaju moralnom zakonu, jer su sažetak ili kratki prikaz onoga što moramo učiniti kako bismo spasili svoje duše; kao što je vjera apostola sažetak onoga u što moramo vjerovati.
P. 1138. Kada su prestali postojati građanski i ceremonijalni zakoni Židova?
O. Građanski zakoni Židova prestali su postojati kada je židovski narod, neposredno prije Kristovog dolaska, prestao biti neovisna nacija. Obredni zakoni prestali su postojati kada je židovska religija prestala biti prava vjera; to jest, kada je Krist uspostavio kršćansku religiju, od koje je židovska religija bila samo lik ili obećanje.
P. 1139. Zašto također nisu ukinuti moralni zakoni Židova kada je uspostavljena kršćanska religija?
O. Moralni zakoni Židova nisu se mogli ukinuti uspostavom kršćanske religije jer oni smatraju istinu i krepost, a Bog ih je otkrio, a sve što je Bog otkrio kao istinu mora biti uvijek istina, a sve što je osudio kao loše samo po sebi mora uvijek biti loše.
Poštivanje Božjeg imena (2. Bz) Druga Božja zapovijed
Sažetak:
Božje ime je sveto i zaslužuje poštovanje. Trebamo također pokazati poštovanje prema svecima, osobito Isusovoj majci. Pozvani smo poštivati i sve što je sveto (crkveni prostor, svete predmete...)
Božja zapovijed zabranjuje Bogopsovku, psovku, zaklinjanje imenom Božjim.
Razgovor: Ima li netko da nije čuo psovku na Boga, na Isusa? Kakve osjećaje to u nama pobuđuje? Zašto ljudi psuju? Ima li Bog osjećaje - kako On promatra psovače? Ako znamo da psovka Boga žalosti možemo li mi dati Bogu utjehu tako da kad čujemo psovku izmolimo u sebi neku kratku molitvu, npr. Slava Ocu...?!
Primjer Alojzija Stepinca: Poznato je da nije mogao podnositi psovku... Nekada je u kršćanskim kućama bio natpis na zidu: U OVOJ KUĆI SE NE PSUJE! Bi li voljeli da taj natpis bude i u našoj kući? Možemo li sami napraviti takav natpis? (Izborna domaća zadaća)
zadatak u pisanku: Napisati lijepim ukrasnim slovima ime: ISUS.
Zapisati u pisanku - na što nas 2Bz poziva, a što zabranjuje.
IME ISUSOVO JE SVETO. Postoji i blagdan Imena Isusova. U ime Isusovo smo kršteni, u ime Isusovo su apostoli činili čuda, ozdavljali ljude i istjeravali zloduhe.
Ime ISUS znači "Bog spašava" ili Spasitelj. Kako čovjek može psovati svog Spasitelja koji je za nas umro na križu?
Sveti Bernard Sijenski je širio pobožnost prema Imenu Isusovu. Ljude je blagoslivljao s jednom daščicom na kojoj je bilo upisano sveto ime ISUS. Neki ljudi su ozdravili nakon blagoslova - u ime Isusovo.
Baltimore katekizam - pitanja/odgovori
P. 1217. Koja je druga zapovijed?
O. Druga zapovijed glasi: Ne uzimaj uzalud ime Gospodina, svoga Boga.
P. 1218. Kako to mislite uzalud uzimanje Božjeg imena?
O. Uzalud uzimanje Božjeg imena mislim uzeti ga bez pijeteta, kao u psovanju ili upotrebi na lagan i nemaran način, kao u uskliku.
P. 1219. Što nam zapovijeda druga zapovijed?
O. Druga nam je zapovijed naredila da govorimo s poštovanjem prema Bogu i svecima, i prema svemu svetom, te da se držimo svojih zakonitih prisega i zavjeta.
P. 1220. Je li grešno koristiti riječi Svetog pisma u lošem ili svjetovnom smislu?
O. Grešno je koristiti riječi Svetog pisma u lošem ili svjetovnom smislu, šaliti se s njima ili ismijavati njihovo sveto značenje, ili općenito dati im bilo kakvo značenje osim onog za koje vjerujemo da ih je Bog htio prenijeti.
P. 1221. Što je zakletva?
O. Zakletva je poziv Bogu da svjedoči istinitost onoga što govorimo.
P. 1222. Kako se obično polaže zakletva?
O. Zakletva se obično polaže polaganjem ruke na Bibliju ili podizanjem ruke prema nebu kao znak da pozivamo Boga da svjedoči da je ono što govorimo pod zakletvom i koliko je nama poznato doista istinito.
P. 1223. Što je krivokletstvo?
O. Krivokletstvo je grijeh koji se čini tko svjesno polaže lažnu prisegu; odnosno zaklinje se u istinitost onoga za što zna da je lažno. Krivokletstvo je zločin protiv zakona naše zemlje i smrtni grijeh pred Bogom.
P. 1224. Tko nas ima pravo natjerati da položimo zakletvu?
O. Sve osobe kojima je zakon naše zemlje dao takva ovlaštenja imaju pravo natjerati nas da položimo zakletvu. Oni su uglavnom suci, suci za prekršaje i javni dužnosnici čija je dužnost provoditi zakone. U vjerskim pitanjima biskupi i drugi kojima je dana ovlast također imaju pravo natjerati nas da položimo zakletvu.
P. 1225. Kada možemo položiti prisegu?
O. Možemo položiti zakletvu ako je to naređeno zakonitim autoritetom ili je potrebno za Božju čast ili za naše ili dobro našeg bližnjega.
P. 1226. Kada se može zahtijevati zakletva za Božju čast ili za naše dobro ili dobro bližnjega?
O. Zakletva može biti potrebna za Božju čast ili za naše dobro ili dobro bližnjega kada smo pozvani braniti svoju vjeru od lažnih optužbi; ili kako bismo zaštitili svoju ili susjedovu imovinu ili dobro ime; ili kada smo dužni dati iskaz koji će omogućiti zakonitim vlastima da otkriju krivnju ili nevinost optužene osobe.
P. 1227. Je li ikada dopušteno pod zakletvom, u tajnim društvima ili drugdje, obećati da će se pokoriti drugome u bilo kojem dobru ili zlu koje on zapovijedi?
O. Nikada nije dopušteno obećati pod zakletvom, u tajnim društvima ili drugdje, da ćemo se pokoravati drugome u bilo kojem dobru ili zlu koje on zapovijedi, jer bismo se takvom zakletvom proglasili spremni i voljni počiniti grijeh, ako nam se to učini, dok nam Bog zapovijeda da izbjegavamo čak i opasnost od grijeha. Stoga nam Crkva zabranjuje pridruživanje bilo kojem društvu u kojemu takvi prisege polažu njezini članovi.
P. 1228. Kojim se društvima općenito ne smijemo pridružiti?
O. Općenito nam je zabranjeno pridruživanje:
1. svim društvima koje je Crkva osudila;
2. Sva društva čiji je objekt nezakonit, a sredstva korištena grešna;
3. društva u kojima su prava i slobode naše savjesti povrijeđeni nepromišljenim ili opasnim zakletvama;
4. Društva u kojima se koristi bilo koji lažni vjerski obred ili oblik štovanja.
P. 1229. Zabranjeni su sindikati i društva za dobrobit?
O. Sindikati i društva za dobrobit sami po sebi nisu zabranjeni jer imaju zakonite ciljeve koje mogu osigurati zakonitim sredstvima. Crkva potiče svako društvo koje zakonito pomaže svojim članovima duhovno ili privremeno, te osuđuje ili se odriče svakog društva koje koristi grešna ili nezakonita sredstva kako bi osiguralo čak i dobar cilj; jer Crkva nikada ne može dozvoliti nikome da čini zlo kako bi iz toga proizšlo dobro.
P. 1230. Je li dopušteno zavjetovati se ili obećati strogu poslušnost vjerskom poglavaru?
O. Dopušteno je zavjetovati se ili obećati strogu poslušnost vjerskom poglavaru, jer takav poglavar može poslušati samo u stvarima koje imaju odobrenje Boga ili Njegove Crkve.
P. 1231. Što je potrebno da bi prisega postala zakonita?
O. Da bi zakletvu učinili zakonitom potrebno je da je ono što se kunemo istinitim i da postoji dovoljan razlog za polaganje prisege.
P. 1232. Što je zavjet?
O. Zavjet je namjerno obećanje dano Bogu da će učiniti nešto što mu je ugodno.
P. 1233. Koji se zavjeti najčešće daju?
O. Zavjeti koji se najčešće polažu su tri zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, koje polažu osobe koje žive u vjerskim zajednicama ili su posvećene Bogu. Ljudima koji žive u svijetu ponekad je dopušteno privatno položiti takve zavjete, ali to se nikada ne smije učiniti bez savjeta i pristanka njihova ispovjednika.
P. 1234. Što zahtijevaju zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti?
A. Zavjeti siromaštva, čednosti i poslušnosti zahtijevaju da oni koji ih polože ne smiju posjedovati niti zadržavati bilo kakvu imovinu ili dobra samo za sebe; da se neće vjenčati niti biti krivi za bilo koje neskromno djelo i da će se strogo pokoravati svojim zakonitim nadređenima.
P. 1235. Je li oduvijek bio običaj kod pobožnih kršćana davati zavjete i obećanja Bogu?
O. Uvijek je bio običaj kod pobožnih kršćana davati zavjete i obećanja Bogu; izmoliti Njegovu pomoć za neki poseban cilj ili mu zahvaliti za neku primljenu korist. Obećali su hodočašća, dobra djela ili milostinju i obećali su podići crkve, samostane, bolnice ili škole.
P. 1236. Što je hodočašće?
O. Hodočašće je putovanje na sveto mjesto napravljeno na vjerski način i u vjerske svrhe.
P. 1237. Je li grijeh ne ispuniti svoje zavjete?
O. Ne ispuniti svoje zavjete grijeh je, smrtni ili blagi, prema prirodi zavjeta i namjeri koju smo imali dajući ga.
P. 1238. Jesmo li dužni držati nezakonitu prisegu ili zavjet?
O. Nismo vezani, već, naprotiv, pozitivno je zabranjeno držati se nezakonite prisege ili zavjeta. Krivi smo za grijeh ako smo dali takvu prisegu ili dali takav zavjet, a bili bismo krivi za još veći grijeh ako ih se držimo.
P. 1239. Što druga zapovijed zabranjuje?
O. Druga zapovijed zabranjuje sve lažne, oštre, nepravedne i nepotrebne zakletve, bogohuljenje, psovke i pogrdne riječi.
P. 1240. Kada je zakletva osip, nepravedan ili nepotreban?
O. Zakletva je oštra kad nismo sigurni u istinitost onoga što se zaklinjemo; nepravedan je kad drugoga protupravno ozlijedi; a nepotrebno je kad nema valjanog razloga za njegovo uzimanje.
P. 1241. Što je bogohuljenje, a što profane riječi?
O. Bogohuljenje je svaka riječ ili djelo namijenjeno uvredi Boga. Reći da je okrutan ili pronaći greške u Njegovim djelima je bogohuljenje. To je mnogo veći grijeh od proklinjanja ili uzaludnog uzimanja Božjeg imena. Profane riječi ovdje znače loše, bezobzirne ili ireligiozne riječi.
P. 1242. Koja je treća zapovijed?
1. Božja zap.: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene
sažetak:
Prva zapovijed nas poziva da volimo Boga iznad svega ostalog. Pozvani smo voljeti Boga PRIJE SVEGA i IZNAD SVEGA.
...
Zapisati:
Prva zapovijed nas poziva na:
vjeru, pouzdanje, ljubav prema Bogu; molitvu, klanjanje, zahvalnost, ...
Prva zapovijed zabranjuje:
praznovjerje, magiju, horooskope, svetogrđe, ateizam, ... ne iskazivanje Bogu dužnog poštovanja (pobožnosti... npr pokloniti se u crkvi, i sl.; ne postupati s doličnim poštovanjem prema onom što je sveto...)
...
Evanđelje: Bogati mladić pita Isusa što mije činiti da baštinim život vječni.
Isus poziva na obdržavanje Božjih zapovijedi, ako siguran put prema raju. Ipak, mi možemo i više od toga... ako želimo. Ako Boga volimo..
Razmislimo/ što bi mi učinili na mjestu bogatog mladića? Što bi nama Isus rekao? Bi li mogli Isusu reći da vršimo Božje zapovijedi?
ZA RAZGOVOR:
Kakve primjere praznovjerja u životu možemo susresti? Gdje vidimo da se reklamira magija kao nešto što je 'moćno', 'dobro', 'zabavno' i ne čini se da je to neki grijeh protiv Boga?
Čitanje Biblije: Izl 20,1-21 Deset Božjih zapovijedi
Kako možemo bolje poštivati prvu Božju zapovijed u svom životu?
Iz starog zavjeta
Deset zapovijedi
Onda Bog izgovori sve ove riječi: 2»Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
3Nemoj imati drugih bogova uz mene.
4Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
8Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. 9Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 11Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.
12Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.
13Ne ubij!
14Ne učini preljuba!
15Ne ukradi!
16Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
17Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«
18Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. 19Onda rekoše Mojsiju: »Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!« 20»Ne bojte se«, reče Mojsije narodu. »Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.« 21Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio.
iz evanđelja:
Opasnost bogatstva
(Mt 19, 16–30; Lk 18, 18–30)
I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« 18Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19Zapovijedi znadeš: Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Ne otmi!
Poštuj oca svoga i majku!«
20On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« 21Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« 22On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
23Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« 24Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! 25Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
26Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« 27Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
28Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« 29Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, 30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni. 31A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«
Domaća zadaća: (Osobna molitva) Pismo Bogu Ocu (pola stranice male pisanke)
.................
P. 1140. Koja je prva zapovijed?
O. Prva zapovijed je: Ja sam Gospodin, tvoj Bog: nemoj imati čudne bogove preda mnom.
P. 1141. Što zapovijed znači pod "čudnim bogovima"?
O. Pod čudnim bogovima zapovijed znači idole ili lažne bogove, koje su Izraelci često štovali kada su, zbog svojih grijeha, napustili pravog Boga.
P. 1142. Kako se u određenom smislu možemo klanjati čudnim bogovima?
O. Mi se u određenom smislu možemo klanjati čudnim bogovima odustajući od spasenja svoje duše radi bogatstva, časti, društva, svjetovnih užitaka itd., Kako bismo uvrijedili Boga, odrekli se svoje vjere ili odustali od prakse svoje religiju radi njih.
P. 1143. Kako nam prva zapovijed pomaže u održavanju velike zapovijedi ljubavi prema Bogu?
O. Prva nam zapovijed pomaže da obdržimo veliku Zapovijed ljubavi prema Bogu jer nam naređuje da obožavamo samo Boga.
P. 1144. Kako obožavamo Boga?
O. Obožavamo Boga vjerom, nadom i milosrđem, molitvom i žrtvom.
P. 1145. Kojim molitvama obožavamo Boga?
O. Obožavamo Boga svim svojim molitvama, ali osobito javnim molitvama Crkve, i, prije svega, svetom misnom žrtvom.
P. 1146. Kako se može prekršiti prva zapovijed?
O. Prva zapovijed se mora prekršiti dajući stvorenju čast koja pripada samo Bogu; lažnim obožavanjem; i pripisujući stvorenju savršenstvo koje pripada samo Bogu.
P. 1147. Koja je čast koja pripada samo Bogu?
O. Čast koja pripada samo Bogu božanska je čast u kojoj Mu prinosimo žrtvu, tamjan ili molitvu, samo radi Njega samog i za svoju slavu. Odavanje takve časti bilo kojem stvorenju, koliko god bilo sveto, bilo bi idolopoklonstvo.
P. 1148. Kako nudimo Bogu lažno štovanje?
O. Mi nudimo Bogu lažno obožavanje odbacujući religiju koju je ustanovio i slijedeći onu koja je nama ugodna, s oblikom štovanja koji nikada nije odobrio, odobrio ili sankcionirao.
P: 1149. Zašto moramo služiti Bogu u obliku religije koju je On uspostavio i ni u jednoj drugoj?
O. Moramo služiti Bogu u obliku religije koju je On ustanovio i ni u jednoj drugoj, jer nebo nije pravo, već obećana nagrada, besplatni Božji dar, koji moramo zaslužiti na način kako On upravlja i želi.
P. 1150. Kada stvorenju pripisujemo savršenstvo koje pripada samo Bogu?
O. Stvoru pripisujemo savršenstvo koje pripada samo Bogu kada vjerujemo da ono posjeduje znanje ili moć neovisno o Bogu, tako da može, bez Njegove pomoći, objaviti budućnost ili učiniti čuda.
P. 1151. Griješe li oni koji koriste uroke i čari, ili koji vjeruju u snove, u medijima, spiritisti, gatare i slično, griješe protiv prve zapovijedi?
O. Oni koji koriste uroke i čari, ili koji vjeruju u snove, u medijima, spiritistima, gatarima i slično, griješe protiv prve Zapovijedi jer pripisuju stvorenjima savršenstva koja pripadaju samo Bogu.
P. 1152. Što su čarolije i čarolije?
O. Čarolije i čari su određene riječi, izrekom za koje praznovjerne osobe vjeruju da mogu odvratiti zlo, donijeti sreću ili proizvesti neki natprirodan ili divan učinak. Mogu biti i predmeti ili predmeti koji se nose na tijelu u istu svrhu.
P. 1153. Nisu li Agnus Deis, medalje, lopatice itd. Koje nosimo oko tijela također čari?
O. Agnus Deis, medalje, škapule itd., Koje nosimo na svome tijelu, nisu čari, jer ne očekujemo nikakvu pomoć od samih tih stvari, već, po blagoslovu koji su primili od Crkve, očekujemo pomoć od Boga, Blažene Majke ili Sveca u čiju ih čast nosimo. Naprotiv, oni koji nose čari očekuju pomoć od samih čari, ili od nekog zlog duha.
P. 1154. Čega se moramo pažljivo čuvati u svim svojim pobožnostima i vjerskim običajima?
O. U svim svojim pobožnostima i vjerskim običajima moramo se pažljivo čuvati od očekivanja da će Bog učiniti čuda kada prirodni uzroci mogu donijeti ono čemu se nadamo. Bog će nam ponekad čudesno pomoći, ali u pravilu samo kad zakaže sva prirodna sredstva.
P. 1155. Što su snovi i zašto je zabranjeno vjerovati u njih?
O. Snovi su misli koje imamo u snu, kad ih naša volja ne može voditi. Zabranjeno je vjerovati u njih, jer su često smiješni, nerazumni ili zli, a ne vode ih ni razum ni vjera.
P. 1156. Jesu li ružni snovi sami po sebi grešni?
O. Loši snovi sami po sebi nisu grešni, jer ih ne možemo spriječiti, ali ih možemo učiniti grešnima: 1. (1) Uživajući u njima kad se probudimo, i 2. (2) Lošim čitanjem ili neskromnim izgledom, misli, riječi ili radnje prije odlaska na spavanje; jer bilo kojom od ovih stvari možemo se učiniti odgovornima za loše snove.
P. 1157. Nije li Bog u Starom zakonu često koristio snove kao način da objavi svoju volju?
O. Bog je u Starom zakonu često koristio snove kao sredstvo za obznanjivanje svoje volje; ali u takvim je prilikama uvijek davao dokaz da ono što je obznanio nije bio samo san, već otkrovenje ili nadahnuće. On se više ne koristi takvim sredstvima, jer sada objavljuje svoju volju nadahnućem svoje Crkve.
P. 1158. Što su mediji i spiritisti?
O. Mediji i spiritisti su osobe koje se pretvaraju da razgovaraju s mrtvima ili s duhovima drugog svijeta. Oni se pretvaraju i da daju tu moć drugima, kako bi znali što se događa u raju, čistilištu ili paklu.
P. 1159. Koja je druga praksa vrlo opasna za vjeru i moral?
O. Druga praksa koja je vrlo opasna za vjeru i moral je upotreba mesmerizma ili hipnotizma, jer je podložna grešnim zlostavljanjima, jer lišava osobu na neko vrijeme kontrole nad svojim razumom i voljom te stavlja njeno tijelo i um u cijelosti u moć drugoga.
P. 1160. Što su gatare?
O. Gatare su varalice koje učeći prošlost ili nagađajući u nju pretvaraju se da poznaju i budućnost i da je mogu otkriti svakome tko to znanje plati. Pretvaraju se da znaju i sve što se tiče izgubljenih ili ukradenih stvari, te tajnih misli, postupaka ili namjera drugih.
P: 1161. Kako vjerujući u uroke, čari, medije, spiritiste i gatare pripisujemo stvorenjima Božjim savršenstvima?
O. Vjerujući u uroke, čari, medije, spiritiste i gatare, mi pripisujemo stvorenjima Božjim savršenstvima jer očekujemo da će ta stvorenja činiti čuda, otkrivati skrivene Božje sudove i objaviti Njegove planove za budućnost u pogledu Njegova stvorenja, stvari koje može učiniti samo sam Bog.
P. 1162. Je li grješno konzultirati se s medijima, spiritistima, gatarima i slično kad ne vjerujemo u njih, već iz puke znatiželje da čujemo što oni mogu reći?
O. Grešno je konzultirati se s medijima, spiritistima, gatarima i slično čak i kad ne vjerujemo u njih, već iz puke znatiželje, da čujemo što oni mogu reći:
1. Zato što je pogrešno izlagati se opasnosti griješeći iako ne griješimo;
2. Zato što možemo izazvati skandal drugima koji nisu sigurni da prolazimo kroz puku znatiželju;
3. Zato što svojim lažnim uvjerenjem potičemo ove varalice da nastave sa svojim zlim postupcima.
P. 1163. Jesu li grijesi protiv vjere, nade i milosrđa također grijesi protiv prve zapovijedi?
O. Grijesi protiv vjere, nade i milosrđa također su grijesi protiv prve zapovijedi.
P. 1164. Kako osoba griješi protiv vjere?
O. Osoba griješi protiv vjere:
1. Ne pokušavajući saznati što je Bog naučio;
2. Odbijanjem vjerovati svemu što je Bog naučio;
3. Zanemarujući ispovijedati svoje vjerovanje u ono što je Bog naučio.
P. 1165. Kako ne pokušavamo saznati što je Bog naučio?
O. Ne uspijevamo pokušati saznati što je Bog naučio zanemarujući učenje kršćanske doktrine.
P. 1166. Koja sredstva imamo za učenje kršćanskog nauka?
O. Imamo mnogo načina za učenje kršćanskog nauka: U mladosti imamo Katekizam i posebne upute prilagođene našim godinama; kasnije imamo propovijedi, misije, povlačenja, vjerska srodstva i društva kroz koja možemo učiti. U svakom trenutku imamo knjige pouka i, prije svega, svećenike Crkve, uvijek spremne poučavati nas. Bog neće opravdati naše neznanje ako zanemarimo učenje svoje religije kad nam je dao sredstva.
P. 1167. Trebamo li naučiti kršćansku doktrinu samo radi sebe?
O. Trebali bismo učiti kršćanski nauk ne samo zbog nas samih, već i zbog drugih koji bi iskreno htjeli naučiti od nas istine naše svete vjere.
P. 1168. Kako treba dati takvu uputu onima koji to od nas traže?
O. Takvu uputu treba dati onima koji to od nas traže u ljubaznom i kršćanskom duhu, bez spora i gorčine. Nikada ne bismo trebali pokušavati objasniti istine svoje religije ako nismo sigurni u ono što govorimo. Kad ne možemo odgovoriti na postavljeno pitanje, trebali bismo poslati one koji se pitaju svećeniku ili drugima bolje poučenima od nas samih.
P. 1169. Tko su oni koji ne vjeruju svemu što je Bog naučio?
O. Oni koji ne vjeruju svemu što je Bog naučio su heretici i nevjernici.
P. 1170. Imenujte različite klase nevjernika i recite o čemu se radi.
O. Različite klase nevjernika su:
1. Ateisti, koji poriču da postoji Bog;
2. Deisti, koji priznaju da postoji Bog, ali negiraju da je On otkrio religiju;
3. Agnostici, koji neće ni priznati ni poreći postojanje Boga;
4. Nevjernici, koji nikada nisu bili kršteni, i koji zbog nedostatka vjere odbijaju biti kršteni;
5. heretici, koji su kršteni kršćani, ali ne vjeruju svim člancima vjere;
6. Raskolnici, koji su kršteni i vjeruju u sve odredbe vjere, ali se ne potčinjavaju vlasti Pape;
7. Otpadnici, koji su odbacili pravu vjeru, u koju su ranije vjerovali, da se pridruže lažnoj religiji;
8. Racionalisti i materijalisti, koji vjeruju samo u materijalne stvari.
P: 1171. Hoće li uskraćivanje samo jednog vjerskog uvjeta učiniti osobu heretikom?
O. Nijekanje samo jednog člana vjere učinit će osobu heretikom i krivim za smrtni grijeh, jer Sveto Pismo kaže: "Tko god poštuje cijeli zakon, ali u jednom uvrijedi, postaje kriv za sve."
P. 1172. Što je to član vjere?
O. Članak vjere je otkrivena istina toliko važna i toliko sigurna da nitko ne može poreći niti posumnjati u nju bez odbacivanja Božjeg svjedočanstva. Crkva vrlo jasno ističe koje su istine članovi vjere da ih možemo razlikovati od pobožnih uvjerenja i tradicija, tako da nitko ne može biti kriv za grijeh krivovjerja, a da to ne zna.
P: 1173. Tko su oni koji zanemaruju ispovijedati svoje vjerovanje u ono što je Bog naučio?
O. Oni koji zanemaruju ispovijedati svoje vjerovanje u ono što je Bog naučio su svi oni koji ne priznaju pravu Crkvu u koju stvarno vjeruju.
P. 1174. Kako osobe koje su članovi Crkve zanemaruju ispovijedati svoje vjerovanje?
O. Osobe koje su članovi Crkve zanemaruju ispovijedati svoje vjerovanje živeći suprotno nauku Crkve: to jest zanemarujući misu ili sakramente, nanoseći ozljedu bližnjemu i sramotivši svoju vjeru grešnim i skandaloznim životom.
P. 1175. Što uglavnom sprječava osobe koje vjeruju u Crkvu da postanu njezini članovi?
O. Nedostatak kršćanske hrabrosti uglavnom sprječava osobe koje vjeruju u Crkvu da postanu njezini članovi. Previše se plaše mišljenja ili nezadovoljstva drugih, gubitka položaja ili bogatstva i općenito, kušnji koje će možda morati pretrpjeti radi prave vjere.
P: 1176. Što naš Gospod kaže o onima koji zanemaruju pravu vjeru zbog rodbine ili prijatelja ili iz straha od patnje?
O. Naš Gospodin kaže za one koji zanemaruju pravu religiju zbog rodbine ili prijatelja, ili iz straha od patnje: "Onaj koji ljubi oca ili majku više od Mene, nije mene dostojan; i tko voli sina ili kćer više od Mene, nije Me dostojan "; također: "A tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik."
P. 1177. Kakav izgovor neki daju za zanemarivanje traženja i prihvaćanja prave religije?
O. Neki daju kao izgovor za zanemarivanje traženja i prihvaćanja prave religije da bismo trebali živjeti u vjeri u kojoj smo rođeni, te da je jedna religija dobra kao i druga ako vjerujemo da služimo Bogu.
P. 1178. Kako možemo pokazati da je takav izgovor lažan i apsurdan?
O. Pokazujemo da je takav izgovor lažan i apsurdan jer: 1. (1) Lažno je i apsurdno reći da bismo trebali ostati u zabludi nakon što smo ga otkrili; 2. (2) Jer da je jedna religija dobra kao i druga, naš Gospodin ne bi ukinuo židovsku religiju, niti su apostoli propovijedali protiv hereze.
P. 1179. Mogu li oni koji ne ispovijedaju svoju vjeru u pravu Crkvu u kojoj vjeruju da mogu očekivati spasenje dok su u tom stanju?
O. Oni koji ne ispovijedaju svoju vjeru u pravu Crkvu u koju vjeruju da ne mogu očekivati da će biti spašeni dok su u tom stanju, jer je Krist rekao: "Tko god se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem koji je u raju."
P. 1180. Jesmo li dužni otvoreno ispovijedati svoju vjeru?
O. Dužni smo otvoreno ispovijedati svoju vjeru onoliko često koliko to zahtijeva Božja čast, duhovno dobro našeg bližnjega ili naše vlastito. "Tko god", kaže Krist, "priznat će mene pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem koji je na nebesima."
P: 1181. Kada Božja čast, duhovno dobro našeg bližnjega ili naše dobro zahtijeva od nas da otvoreno ispovijedamo svoju vjeru?
O. Božja čast, duhovno dobro našeg bližnjega ili naše dobro zahtijeva od nas da otvoreno ispovijedamo svoju vjeru onoliko često koliko ne možemo sakriti svoju vjeru bez kršenja nekog zakona Boga ili Njegove Crkve ili bez davanja skandala drugima ili izlažući se opasnosti od grijeha. Pobožni postupci kojima se ne zapovijeda često se mogu izostaviti bez poricanja vjere.
P. 1182. Koji su grijesi protiv nade?
O. Grijesi protiv nade su pretpostavka i očaj.
P. 1183. Što je pretpostavka?
O. Pretpostavka je ishitreno očekivanje spasenja bez pravilne uporabe potrebnih sredstava za njegovo postizanje.
P. 1184. Kako možemo biti krivi za pretpostavku?
O. Možemo biti krivi za pretpostavku:
1. Odgađanjem priznanja u stanju smrtnog grijeha;
2. Odgađanjem izmjena naših života i pokajanjem za prošle grijehe;
3. Ravnodušni prema tome koliko smo puta popustili pred bilo kakvim iskušenjem nakon što smo jednom popustili i prekršili svoju odlučnost da joj se odupremo;
4. Razmišljajući možemo izbjeći grijeh, a da ne izbjegnemo njegovu blisku priliku;
5. Previše se oslanjajući na sebe i zanemarujući slijediti savjet našeg ispovjednika u pogledu grijeha koje ispovijedamo.
P. 1185. Što je očaj?
O. Očaj je gubitak nade u Božje milosrđe.
P. 1186. Kako možemo biti krivi za očaj?
O. Možda smo krivi za očaj vjerujući da se ne možemo oduprijeti određenim iskušenjima, prevladati određene grijehe niti izmijeniti svoj život tako da bude ugodan Bogu.
P. 1187. Jesu li svi grijesi pretpostavke i očaja jednako veliki?
O. Svi grijesi pretpostavke i očaja nisu jednako veliki. Mogu biti vrlo blagi ili vrlo veliki razmjerno stupnju u kojem poričemo Božju pravdu ili milost.
P. 1188. Kako griješimo protiv Božje ljubavi?
O. Griješimo protiv ljubavi prema Bogu svim grijesima, a posebno smrtnim grijehom.