Sažetak:
Božje ime je sveto i zaslužuje poštovanje. Trebamo također pokazati poštovanje prema svecima, osobito Isusovoj majci. Pozvani smo poštivati i sve što je sveto (crkveni prostor, svete predmete...)
Božja zapovijed zabranjuje Bogopsovku, psovku, zaklinjanje imenom Božjim.
Razgovor: Ima li netko da nije čuo psovku na Boga, na Isusa? Kakve osjećaje to u nama pobuđuje? Zašto ljudi psuju? Ima li Bog osjećaje - kako On promatra psovače? Ako znamo da psovka Boga žalosti možemo li mi dati Bogu utjehu tako da kad čujemo psovku izmolimo u sebi neku kratku molitvu, npr. Slava Ocu...?!
Primjer Alojzija Stepinca: Poznato je da nije mogao podnositi psovku... Nekada je u kršćanskim kućama bio natpis na zidu: U OVOJ KUĆI SE NE PSUJE! Bi li voljeli da taj natpis bude i u našoj kući? Možemo li sami napraviti takav natpis? (Izborna domaća zadaća)
zadatak u pisanku: Napisati lijepim ukrasnim slovima ime: ISUS.
Zapisati u pisanku - na što nas 2Bz poziva, a što zabranjuje.
IME ISUSOVO JE SVETO. Postoji i blagdan Imena Isusova. U ime Isusovo smo kršteni, u ime Isusovo su apostoli činili čuda, ozdavljali ljude i istjeravali zloduhe.
Ime ISUS znači "Bog spašava" ili Spasitelj. Kako čovjek može psovati svog Spasitelja koji je za nas umro na križu?
Sveti Bernard Sijenski je širio pobožnost prema Imenu Isusovu. Ljude je blagoslivljao s jednom daščicom na kojoj je bilo upisano sveto ime ISUS. Neki ljudi su ozdravili nakon blagoslova - u ime Isusovo.
Baltimore katekizam - pitanja/odgovori
P. 1217. Koja je druga zapovijed?
O. Druga zapovijed glasi: Ne uzimaj uzalud ime Gospodina, svoga Boga.
P. 1218. Kako to mislite uzalud uzimanje Božjeg imena?
O. Uzalud uzimanje Božjeg imena mislim uzeti ga bez pijeteta, kao u psovanju ili upotrebi na lagan i nemaran način, kao u uskliku.
P. 1219. Što nam zapovijeda druga zapovijed?
O. Druga nam je zapovijed naredila da govorimo s poštovanjem prema Bogu i svecima, i prema svemu svetom, te da se držimo svojih zakonitih prisega i zavjeta.
P. 1220. Je li grešno koristiti riječi Svetog pisma u lošem ili svjetovnom smislu?
O. Grešno je koristiti riječi Svetog pisma u lošem ili svjetovnom smislu, šaliti se s njima ili ismijavati njihovo sveto značenje, ili općenito dati im bilo kakvo značenje osim onog za koje vjerujemo da ih je Bog htio prenijeti.
P. 1221. Što je zakletva?
O. Zakletva je poziv Bogu da svjedoči istinitost onoga što govorimo.
P. 1222. Kako se obično polaže zakletva?
O. Zakletva se obično polaže polaganjem ruke na Bibliju ili podizanjem ruke prema nebu kao znak da pozivamo Boga da svjedoči da je ono što govorimo pod zakletvom i koliko je nama poznato doista istinito.
P. 1223. Što je krivokletstvo?
O. Krivokletstvo je grijeh koji se čini tko svjesno polaže lažnu prisegu; odnosno zaklinje se u istinitost onoga za što zna da je lažno. Krivokletstvo je zločin protiv zakona naše zemlje i smrtni grijeh pred Bogom.
P. 1224. Tko nas ima pravo natjerati da položimo zakletvu?
O. Sve osobe kojima je zakon naše zemlje dao takva ovlaštenja imaju pravo natjerati nas da položimo zakletvu. Oni su uglavnom suci, suci za prekršaje i javni dužnosnici čija je dužnost provoditi zakone. U vjerskim pitanjima biskupi i drugi kojima je dana ovlast također imaju pravo natjerati nas da položimo zakletvu.
P. 1225. Kada možemo položiti prisegu?
O. Možemo položiti zakletvu ako je to naređeno zakonitim autoritetom ili je potrebno za Božju čast ili za naše ili dobro našeg bližnjega.
P. 1226. Kada se može zahtijevati zakletva za Božju čast ili za naše dobro ili dobro bližnjega?
O. Zakletva može biti potrebna za Božju čast ili za naše dobro ili dobro bližnjega kada smo pozvani braniti svoju vjeru od lažnih optužbi; ili kako bismo zaštitili svoju ili susjedovu imovinu ili dobro ime; ili kada smo dužni dati iskaz koji će omogućiti zakonitim vlastima da otkriju krivnju ili nevinost optužene osobe.
P. 1227. Je li ikada dopušteno pod zakletvom, u tajnim društvima ili drugdje, obećati da će se pokoriti drugome u bilo kojem dobru ili zlu koje on zapovijedi?
O. Nikada nije dopušteno obećati pod zakletvom, u tajnim društvima ili drugdje, da ćemo se pokoravati drugome u bilo kojem dobru ili zlu koje on zapovijedi, jer bismo se takvom zakletvom proglasili spremni i voljni počiniti grijeh, ako nam se to učini, dok nam Bog zapovijeda da izbjegavamo čak i opasnost od grijeha. Stoga nam Crkva zabranjuje pridruživanje bilo kojem društvu u kojemu takvi prisege polažu njezini članovi.
P. 1228. Kojim se društvima općenito ne smijemo pridružiti?
O. Općenito nam je zabranjeno pridruživanje:
1. svim društvima koje je Crkva osudila;
2. Sva društva čiji je objekt nezakonit, a sredstva korištena grešna;
3. društva u kojima su prava i slobode naše savjesti povrijeđeni nepromišljenim ili opasnim zakletvama;
4. Društva u kojima se koristi bilo koji lažni vjerski obred ili oblik štovanja.
P. 1229. Zabranjeni su sindikati i društva za dobrobit?
O. Sindikati i društva za dobrobit sami po sebi nisu zabranjeni jer imaju zakonite ciljeve koje mogu osigurati zakonitim sredstvima. Crkva potiče svako društvo koje zakonito pomaže svojim članovima duhovno ili privremeno, te osuđuje ili se odriče svakog društva koje koristi grešna ili nezakonita sredstva kako bi osiguralo čak i dobar cilj; jer Crkva nikada ne može dozvoliti nikome da čini zlo kako bi iz toga proizšlo dobro.
P. 1230. Je li dopušteno zavjetovati se ili obećati strogu poslušnost vjerskom poglavaru?
O. Dopušteno je zavjetovati se ili obećati strogu poslušnost vjerskom poglavaru, jer takav poglavar može poslušati samo u stvarima koje imaju odobrenje Boga ili Njegove Crkve.
P. 1231. Što je potrebno da bi prisega postala zakonita?
O. Da bi zakletvu učinili zakonitom potrebno je da je ono što se kunemo istinitim i da postoji dovoljan razlog za polaganje prisege.
P. 1232. Što je zavjet?
O. Zavjet je namjerno obećanje dano Bogu da će učiniti nešto što mu je ugodno.
P. 1233. Koji se zavjeti najčešće daju?
O. Zavjeti koji se najčešće polažu su tri zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, koje polažu osobe koje žive u vjerskim zajednicama ili su posvećene Bogu. Ljudima koji žive u svijetu ponekad je dopušteno privatno položiti takve zavjete, ali to se nikada ne smije učiniti bez savjeta i pristanka njihova ispovjednika.
P. 1234. Što zahtijevaju zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti?
A. Zavjeti siromaštva, čednosti i poslušnosti zahtijevaju da oni koji ih polože ne smiju posjedovati niti zadržavati bilo kakvu imovinu ili dobra samo za sebe; da se neće vjenčati niti biti krivi za bilo koje neskromno djelo i da će se strogo pokoravati svojim zakonitim nadređenima.
P. 1235. Je li oduvijek bio običaj kod pobožnih kršćana davati zavjete i obećanja Bogu?
O. Uvijek je bio običaj kod pobožnih kršćana davati zavjete i obećanja Bogu; izmoliti Njegovu pomoć za neki poseban cilj ili mu zahvaliti za neku primljenu korist. Obećali su hodočašća, dobra djela ili milostinju i obećali su podići crkve, samostane, bolnice ili škole.
P. 1236. Što je hodočašće?
O. Hodočašće je putovanje na sveto mjesto napravljeno na vjerski način i u vjerske svrhe.
P. 1237. Je li grijeh ne ispuniti svoje zavjete?
O. Ne ispuniti svoje zavjete grijeh je, smrtni ili blagi, prema prirodi zavjeta i namjeri koju smo imali dajući ga.
P. 1238. Jesmo li dužni držati nezakonitu prisegu ili zavjet?
O. Nismo vezani, već, naprotiv, pozitivno je zabranjeno držati se nezakonite prisege ili zavjeta. Krivi smo za grijeh ako smo dali takvu prisegu ili dali takav zavjet, a bili bismo krivi za još veći grijeh ako ih se držimo.
P. 1239. Što druga zapovijed zabranjuje?
O. Druga zapovijed zabranjuje sve lažne, oštre, nepravedne i nepotrebne zakletve, bogohuljenje, psovke i pogrdne riječi.
P. 1240. Kada je zakletva osip, nepravedan ili nepotreban?
O. Zakletva je oštra kad nismo sigurni u istinitost onoga što se zaklinjemo; nepravedan je kad drugoga protupravno ozlijedi; a nepotrebno je kad nema valjanog razloga za njegovo uzimanje.
P. 1241. Što je bogohuljenje, a što profane riječi?
O. Bogohuljenje je svaka riječ ili djelo namijenjeno uvredi Boga. Reći da je okrutan ili pronaći greške u Njegovim djelima je bogohuljenje. To je mnogo veći grijeh od proklinjanja ili uzaludnog uzimanja Božjeg imena. Profane riječi ovdje znače loše, bezobzirne ili ireligiozne riječi.
P. 1242. Koja je treća zapovijed?