Moj Otac nema brkove
ni bradu
Moj Otac nema
auto ni poduzeće.
Moj Otac ne broji novac
I nema novčanika
a ni mobitel nikad
kupit neće.
Lice njegovo
nije namrgođeno
i nikad ne galami
ako vidi da negdje griješim.
Njegov osmijeh
me prati u stopu
pa se i ja, dok koračam,
Njemu blago smiješim.
Moj Otac
se ponaša
Kao da ima samo mene
A još nas puno ima.
Moj Otac
čudno zna
podijeliti svoju ljubav
svima.
Mom Ocu ne znaju svi
pravo ime
Oni ga zovu kako znaju
a ja ga zovem: Tata!
I kad god zovem
On je čudno tu
pa se ne strašim ni mraka
ni ljudi, ni rata.
Da nekom kažem -
nitko ne bi povjerovao:
Moj Otac je …Kralj
I sve je njegovo
Dokle god pogled seže.
I tamo gdje snjegovi
pokrivaju planine
i tamo gdje sunce
po cijele dane žeže.
Moj Otac zna sve o meni
Ne samo prvi korak i prvu riječ
već i prvu misao
i još svaku, o bilo čemu.
Moj Otac zna
Koliko se puta
Okrenem prema Njemu
I od Njega
I opet
Prema Njemu…
(Tekst Marija Gašpar, 2006)
