Sveta Stolica nedavno je objavila svoje očitovanje o Međugorju kao svetištu Kraljice Mira i iznijela upute vjernicima u vezi tamošnjih višedesetljetnih pobožnosti. Vijesti o tome nisu bile jednoznačne, stoga smo u ovom tekstu na što jednostavniji način željeli objasniti suštinu ove vatikanske odluke.
Ovo su bili neki od medijskih napisa nakon što je Dikasterij za nauk vjere objavio, a Sveti Otac Franjo odobrio, dokument pod nazivom „Kraljica Mira - nota o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje". Ovoj su vijesti bile posvećene i mnoge radijske, televizijske i internetske emisije te objave na društvenim mrežama, a o njoj su govorili i pojedini saborski zastupnici.
Ako želimo saznati što je točno rečeno u ovom dokumentu, najbolje je pogledati u njegov sadržaj. Točno je, naime, da je Vatikan donio odluku o Međugorju - ali kakvu?
Odmah na početku dokumenta ustvrđuje se da se u ovom slučaju radi o „povijesti koju su pratila mimoilazna mišljenja biskupa, teologa, povjerenstava i analitičara".
Pri tome je bitno reći da se ukazanja Majke Božje, njezine poruke, kao i vidioce u cijelom dokumentu naziva navodnim i da se ne govori o nadnaravnom aspektu koji se Međugorju pripisuje, ali da se priznaju obilni duhovni plodovi u vezi župe i svetišta.
PLODOVI
Plodovi se očituju kao: brojna obraćenja,
U samoj župi plodovi se, navodi se, očituju u čestoj molitvi krunice, Svetim Misama, klanjanjima Presvetom Oltarskom Sakramentu, brojnim ispovijedima, te seminarima, obnovama, duhovnim vježbama, a zabilježena je i prisutnost skupina pravoslavaca i muslimana.
Samo mjesto doživljava se kao prostor velikog mira, sabranosti, iskrene i duboke pobožnosti koja se brzo i lako širi. Diljem svijeta ti se plodovi očituju u vidu brojnih marijanskih skupina i zajednica.
GOSPINE PORUKE
Premda je u javnosti naglašavano da Marijina ukazanja ovime nisu potvrđena niti su njezine poruke priznate, zanimljivo je da je navodnim porukama posvećen središnji i najveći dio ovog dokumenta. Pri tome se one i analiziraju, počevši od 1981. pa sve do danas, budući da se, kako se tvrdi, još uvijek objavljuju vidiocima. Poruke raspoređene prema temama o kojima govore:
o Kraljici Mira, kako se Marija najčešće predstavljala, o miru koji izvire iz ljubavi, o kao Kralju Mira, o predanju Bogu i sjedinjenju i susretu s njim, o Duhu Svetom, o obraćenju, o teretu zla i grijeha, o praktičnom življenju Božjih zapovijedi, o molitvi, o Misi kao središtu života, o konkretnoj bratskoj ljubavi koja prati, daruje, služi, oprašta i koja je blizu siromasima, o važnosti obitelji u kršćanskom životu, o zajedništvu s čitavom Crkvom, s pastirima te osobito sa Ocem, o radosti u nasljedovanju Krista i zahvalnosti za male i lijepe stvari u životu, o svjedočenju vjere i ljubavi za životom, o želji za rajem i traženju krajnjeg smisla postojanja u vječnom o čestom Gospodinovu zahtjevu za čitanjem Svetog pisma koje treba postaviti na vidljivo mjesto u domu, o pozivu da svi budu svjetlo u svijetu i da svjedoče Krista; neke poruke jasno ističu Marijin majčinski zagovor i usmjeravaju vjernike na Krista.
Što se tiče onih vjernika koji su previše usredotočeni na izvanredne stvari i na „navodne" poruke i koji ne ulažu svoje i u molitvu s Riječju Božjom, u Kristu, u služenje braći i u izgradnji mira posvuda, za njih se navodi da nisu vjerni duhu Međugorja.
SPORAN DIO
I dok se ističe da, sveukupno gledano, navodne poruke imaju veliku vrijednost i da izriču trajne pouke Evanđelja. istovremeno se napominje da se mali broj poruka udaljava od navedenih pozitivnih i poučnih sadržaja te im čak i proturječi stoga treba biti pozoran, upozorava se, da neke poruke ne zasjene ljepotu cjeline. Među takvima ističu se Gospina upozorenja da su to njezina posljednja ukazanja i da se više ne će ukazivati na Zemlji (1982., 1985.), роtom izricana briga za župu i poruke župljanima, često ustrajavanje na slušanju njezinih poruka, a nekoliko poruka mogu se objasniti jedino kao osobne želje navodnih vidioca. Zato se vjernike poziva na oprez i razboritost u tumačenju i širenju poruka.
Valja imati na umu, navodi Dikasterij, da se u duhovnim iskustvima i navodnim nadnaravnim fenomenima, pozitivni i pouční elementi miješaju s elementima koje treba zanemariti, što pak ne smije dovesti do podcjenjivanja cjelokupnoga bogatstva i dobra Međugorja. Bitno je biti usredotočen na velike poticaje koji se nalaze u navodnim Gospinim porukama i na sveukupna događanja u Međugorju koja ukazuju na Evandelja.
U SREDIŠTU - EVANĐELJE
U cijeloj raščlambi poruka posebno je istaknut dio u kojem se govori što je u cijeloj „priči najvažnije: evanđelje, a što u svojim (navodnim) ukazanjima naglašava i sama Djevica Marija. Pri tome se izdvajaju tri takve Gospine poruke:
Zašto postavljate toliko pitanja? Svi su od- govori u Evandelju" (19. rujna 1981.).
„Nemojte tražiti izvanredne stvari, radije uzmite Evanđelje, čitajte ga i sve će vam biti jasno" (12. studenoga 1982.).
Ne vjerujte lažljivim glasovima koji varn govore o lažnim stvarima, lažnom sjaju. Vi se, djeco moja, vratite Pismu!" (2. veljače 2018.).
NIHIL OPSTAT
U zaključku dokumenta izriče se da duhovno iskustvo Medugorja u cjelini. dobiva nihil obstat" (nema zaprjeke), tj. dopuštenje za javno štovanje i da se preko Medugorja može primati pozitivan poticaj za kršćanski život" te da Duh Sveti u Međugorju plodonosno djeluje.
Istovremeno se naglašava da to ne znači priznanje nadnaravnog karaktera duhovnih pojava ni njihove autentičnosti i da ne postoji obveza da se u njih vjeruje. Vjernike se na kraju upućuje da, ako idu u Međugorje, ondje idu radi susreta s Marijom, Kraljicom Mira (a ne radi susreta s navodnim vidiocima) i radi susreta s Kristom i kako bi ga slušali u meditaciji Riječi, sudjelovanjem u euharistiji i euharistijskom klanjanju.
Mjesni biskup mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić izdao je svoj dekret kojim je potvrdio odredbe iz objavljene Note.
Ako ćemo se zadržati na (navodnim) porukama je Dikasterij pridao veliku pozornost, možemo izdvojiti onu od 12. studenoga 1986. godine koja dobro govori što jest i što treba biti u središtu svim vjernicima:
„Bliže sam vam tijekom Mise, nego tijekom ukazanja. Mnogi hodočasnici željeli bi biti prisutni u sobici ukazanja i zato se tiskaju oko župnog ureda. Kada se budu gurali pred tabernakulom, kao sada pred župnim uredom, razumjet će sve, razumjet će prisutnost Isusovu, jer pričestiti se više je nego biti vidjelac."
(Savez s Marijom, pred Božić 2024.)