Kazivanje O GOSPI FATIMSKOJ (učenica 4. razreda)
U Fatimi djece troje čuvalo je stado svoje
to su djeca dobra bila i Bogu se uvijek molila
jednog dana vedro biše ka krunicu izmoliše
bijeli oblak opazila a pod oblakom grm se njiše
iznad grma stoji žena u bjelini obučena
haljina joj nešivena suhim zlatom izvezena
blaga lica nasmijana krunica joj u rukama
svete oči oborila sveta usta otvorila
ne bojte se djeco moja
ja sam majka Isusova
i vaša majka bit ću i u nebo vas primiti ću
ali morate dobri biti i krunicu uvijek moliti
za grešnike molite se
da već jednom obrate se
da prestanu vrijeđati Boga Isukrsta, Sina moga
uvrijeđen je i već previše
ne može se da opiše
srcu mom se posvetite
srdžbu Božju ublažite
tu nek ljudi crkve prave nek dolaze da me slave
grešnike ću obratiti, a bolesne ozdraviti
kad ljudi to načušu u Fatimu nagrnušu
da bi gospu pozdravili i njome se poklonili
upol dana to je bilo čudo se dogodilo
sunce se je zaigralo od radosti vrtjet stalo
sjajne zrake bacajući majci božjoj čast dajući
ljudima se učinilo kao da se otkinulo
pa od straha popadoše i za grijehe se pokajaše.
A kad se ispraviše rajsku blagost osjetiše
Gospa nas je pohodila djeca su je opazila
hajmo dakle svikolici da pjevamo toj Djevici
da joj se poklonimo i od srca zahvalimo
hvala tebi Gospe mila koja si nas pohodila
zdravo majko milostiva
rajski cvijete s rajskih njiva
moli za nas sinka svoga spasitelja našeg Boga
da nam grijehe sve oprosti
po dobroti i milosti
molimo te za kršćane za kršćane i pogane
posvem svijetu da pobjedi 10 Božjih zapovjedi
čuvaj našu domovinu prikaži je svome sinu
o Fatimska Gospe mila napomoć nam svima bila
u molitvi i u radu u bolesti i u jadu
a kad smrtni tren se javi
tad nas Gospe ne ostavi
u raj sveti uvedi nas i Isusu prikaži nas
da slavimo sveto trojstvo i pjevamo tebi gospo
da pjevamo s anđelima
s anđelima i svetima
slava Bogu na visini
i mir ljudima na nizini
.png)
Prispodobe
| Tema | Prispodoba o | Pouka |
|---|---|---|
| Božje milosrđe | izgubljenom sinu | Bog uvijek oprašta onome tko se iskreno pokaje. |
| Odgovornost za darove | talentima | Trebamo razvijati darove koje nam je Bog dao - na slavu Božju i dobro drugih. |
| Treba opraštati | o nemilosrdnom dužniku | Ako želimo da Bog nama oprosti, moramo i mi opraštati drugima. |
| Bog traži grešnike | o izgubljenoj ovci | Bog traži grešnike i raduje se svakome tko se vrati k njemu. |
| Kazna i nagrada | bogatašu i Lazaru | Zli će biti kažnjeni u vječnosti (pakao), dok će pravednici biti nagrađeni (raj). |
Biblijske prispodobe
1. Prispodoba o izgubljenom sinu (Lk 15, 11-24)
" Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
2. Prispodoba o talentima (Mt 25, 14-30)
"Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i preda im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan. (...) Gospodar reče onomu s pet: 'Slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti!' (...) Pristupi i onaj koji je primio jedan talent: 'Gospodaru... pobojah se, odoh i sakrih tvoj talent u zemlju.' Gospodar mu odgovori: 'Slugo zli i lijeni! (...) Uzmite stoga od njega talent i dajte onomu koji ih ima deset!'"
3. Prispodoba o nemilosrdnom dužniku (Mt 18, 23-35)
"Kralj odluči urediti račun sa svojim slugama. Kad mu dovedoše jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata, gospodar se smilova i otpusti mu dug. Ali kad taj isti sluga izađe, nađe jednoga svoga dužnika koji mu dugovaše sto denara, uhvati ga i stade daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' (...) Gospodar ga dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav ti onaj dug oprostih jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome dužniku kao što sam se i ja tebi smilovao?'"
4. Prispodoba o izgubljenoj ovci (Lk 15, 4-7)
"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan... 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grješnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja."
5. Prispodoba o bogatašu i Lazaru (Lk 16, 19-31)
"U ono vrijeme:Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama iu krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi moj jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.' Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.'Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušate Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'«
Pretplati se na:
Komentari (Atom)