VIĐENJE SVETOG AUGUSTINA
Jednoga je dana sveti Augustin šetao obalom mora.
Augustin je bio veliki grešnik, pa je postao biskup i veliki svetac.
On je bio vrlo učen. Proučavao je knjige najučenijih ljudi svoga vremena.
Jednoga dana dok je Augustin šetao morskom obalom razmišljao je o Presvetom Trojstvu. Kako to da je Bog jedan, a tri osobe: Otac,Sin i Duh Sveti? To je ono što smo se sigurno i mi ponekad zapitali.
No, Augustin je htio shvatiti tu veliku tajnu Božju kako bi je mogao objasniti u svojim knjigama.
Tada je na obali mora ugledao jednog lijepog dječaka koji je radio nešto neobično: sa malom školjkom u ruci je ulijevao more u rupu koju je iskopao u pjesku.
Augustin se zaustavio i upitao dijete: - Što to radiš, dječače? Zašto si toliko zauzet ulijevanjem vode u tu rupicu u pjesku?
A dječak mu onda odgovori: - Želim isprazniti more i uliti ga u ovu rupicu.
Nemoguće - reče sv. Augustin - zar ne vidiš kako je more veliko? Kako možeš tako veliko more uliti u tako malu rupu?
Dječak je pogledalo Augustina prodornim pogledom, a onda mu rekao: zar ne mogu uliti more u ovu rupicu? A ti želiš shvatiti kakav je Bog koji je BESKRAJNO VEĆI OD MORA. A tvoj razum je daleko manji od ove rupice koju sam ja napravio u pjesku.
Kad je dječak to rekao bio je sav obasjan nebeskom svjetlošću, a onda je nestao.
Bio je to anđeo s neba kojeg je Bog posalo sv. Augustinu da ga pouči kako je naša ljudska pamet premala da bi shvatila Boga koji je beskonačan.