MALA MARIANNA, MALA TEREZA & BOŽIĆNI POKLONI

 Prije mjesec dana jedna osmogodišnja djevojčica Marianna javila se u emisiju Radio Marije u Italiji  i rekla da se ona i njena sestra "odriču Božićnih darova" i to kako bi tražile od Isusa "da se završi pandemija". 

Nakon toga počela su se javljati i druga djeca koja su se želja učiniti istu žrtvu. Tako je nastao pravi pokret malih Isusovih vojnika čija imena su zapisana u bilježnicu koja je postavljena u podnožje Isusova kipa.  (Izvor: A.M.Valli)

Velika je to žrtva za djecu. No, ima li pred Bogom čistijih srdaca od dječjih? Bog vidi svaku žrtvu i čuje svaku molitvu, izgovorenu i neizgovorenu. A ako "puno može molitva pravednika" kako piše sv. Jakov, zasigurno jako puno može i molitva nevinih dječjih srdaca. 

U vezi sa Božićnim poklonima poznata je i priča iz života male Tereze. 

Taj događaj bio je velika promjena u životu  svete Male Terezije. Nakon njega više nije bila ista... Terezija Martin bila je tvrdoglava i djetinjasta djevojčica. Njezina majka bila je jako zabrinuta za nju i njezinu budućnost. „Što se tiče [Terezije]”, piše u jednome pismu, „ne znam što će biti s njom; tako je mlada i nepažljiva (…) njezina je tvrdoglavost gotovo neslomljiva. Kada kaže ‘ne’, ništa je ne može pokolebati; mogao bi ju cijeli dan držati u podrumu – ona bi radije ondje spavala nego rekla ‘da’..” Nešto se moralo promijeniti. Sâm Bog zna što bi se dogodilo u protivnom.

Terezijin tata i vrijeme promjene

Tata je jako volio svoju malu kćer, ali već joj je bilo 13 godina, a on je smatrao da je vrijeme kako bi se trebala uozbiljiti tj. ne bi trebala više dobivati Božićne poklone jer je to bio običaj za onu najmanju djecu, a ona to više nije. Zato je rekao: „Terezija je trebala prerasti takve stvari, nadam se da je ovo zadnji put.”

Otac nije znao da ga Terezija čuje. Te njegove riječi su je teško zaboljele. Uobičajeno za Terezu bilo bi da se pri takvoj situaciji rasplače. No, ona je odlučila ostati mirna. Zadržala je suze i  Bog joj je dao tu milost da bude mirna, da je taj događaj ne rastuži, da se ne rasplače. 

Otac se začudio i smijao. Drugi članovi obitelji su se isto čudili. 

Tereza je bila sretna. Zadobila je jakost duše, a još od dobi od četiri godine bila je preosjetljiva. Sve do tada. Naučila je da svoju volju usklađuje sve više sa voljom Božjom. 

Dvije godine nakon toga mala Tereza je ušla u samostan i to onaj najstroži, u časnih sestara karmelićanki, koje nikada ne izlaze van iz samostana.