Hvaljen Isus i Marija

DUHOVI, PEDESETNICA

DJELA APOSTOLSKA - NAKON PEDESETNICE

DJ 9

APOSTOL PETAR OZDRAVLJA ENEJU

Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. ³³ Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. ³⁴ Reče mu Petar: »Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!« On umah usta. ³⁵ Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.

APOSTOL PETAR USKRSIUJE TABITU

U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. ³⁷ Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. ³⁸ A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!«

³⁹ Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. ⁴⁰ Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. ⁴¹ On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. ⁴² Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.
⁴³ Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara.

APOSTOL PETAR OŽIVIO MLADIĆA EUTIHA

U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći. ⁸ U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka. ⁹ Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva. ¹⁰ Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: »Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!« ¹¹ Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. ¹² Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni.

APOSTOL PETAR I IVAN OZDRAVLJAJU PARALIZIRANOG (UZETOG)

Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. ² Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. ³ On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. ⁴ Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« ⁵ Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, ⁶ reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« ⁷ I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi ⁸ pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. ⁹ Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. ¹⁰ Razabraše da je to on – onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju – i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.

ISUS ŠALJE SVEĆENIKA ANANIJU DA IZLIJEČI SAVLA OD SLJEPOĆE

(DJ 22,6...)

Pavaoo pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, ² zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

³ Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. ⁴ Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«
⁵ On upita: »Tko si, Gospodine?«
A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! ⁶ Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.«
⁷ Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. ⁸ Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. ⁹ Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.
¹⁰ U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!«
On se odazva: »Evo me, Gospodine!«
¹¹ A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; ¹² i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«
¹³ Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. ¹⁴ On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«
¹⁵ Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. ¹⁶ Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.«
¹⁷ Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«

¹⁸ I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se ¹⁹ i uzevši hrane, okrijepi se.

PAVAO LIJEČI UZETOGA

U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. ⁹ Čuo je Pavla gdje govori. ¹⁰ Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče:

»Uspravi se na noge!« On skoči i prohoda.
¹¹ Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!« ¹² I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. ¹³ A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. ¹⁴ Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: ¹⁵ »Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu, koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. ¹⁶ On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. ¹⁷ Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.« ¹⁸

I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.

Dj 14

PAVAO KAMENOVAN I ČUDESNO OZDRAVIO

Uto iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. 20 Kad ga pak okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.

PAVAO PRIVREMENO OSLIJEPIO ČAROBNJAKA

Vračar Elim Dj 13,4-12: Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. ⁵ Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. ⁶ Pošto pak prođoše sav otok do Pafa, nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu. ⁷ On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, čovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska čuti riječ Božju, ⁸ ali im se usprotivi Elim, Vračar – tako mu se ime prevodi – nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. ⁹ Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom ¹⁰ i reče: »Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? ¹¹ Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!« Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. ¹² Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim.

PETAR U ZATVORU I ČUDESNO OSLOBOĐENJE OD STRANE ANĐELA

U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. ² Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. ³ Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). ⁴ Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakanivši izvesti ga nakon Pashe pred narod. ⁵ Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.
⁶ One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. ⁷ Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. ⁸ Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« ⁹ Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. ¹⁰ Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. ¹¹ Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.«
¹² Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. ¹³ Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. ¹⁴ Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima.
¹⁵ Oni joj rekoše: »Mahnitaš!« Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: »Bit će njegov anđeo!« ¹⁶ Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. ¹⁷ On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: »Javite to Jakovu i braći!«

Onda izađe i ode u drugo mjesto.
¹⁸ Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. ¹⁹ Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta

MNOGA KOLEKTIVNA ČUDA APOSTOLA