Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. 33 Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. 34 Reče mu Petar: »Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!« On umah usta. 35 Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.
U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. 37 Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. 38 A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!«
39 Petar usta i krenu s njima. Čim
stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući
pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s
njima. 40 Petar sve istjera van, kleknu,
pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči,
pogleda Petra i sjede. 41 On joj pruži ruku i pridiže je.
Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. 42 Dozna se za to po svoj Jopi te
mnogi povjerovaše u Gospodina.
43 Petar osta neko vrijeme u Jopi u
nekog Šimuna kožara.
APOSTOL PETAR OŽIVIO MLADIĆA EUTIHA
U prvi dan
tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio
otputovati, probesjedi sve do ponoći. 8 U gornjoj sobi gdje smo se sabrali
bijaše dosta svjetiljaka. 9 Na prozoru je sjedio neki
mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan
snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva. 10 Pavao siđe, nadnese se nad
dječaka, obujmi ga i reče: »Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!« 11 Zatim se pope pa pošto razlomi
kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. 12 Mladića odvedoše živa, neizmjerno
utješeni.
APOSTOL PETAR I IVAN OZDRAVLJAJU PARALIZIRANOG (UZETOG)
Petar i
Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. 2 Upravo su donosili nekog čovjeka
hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata,
zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. 3 On ugleda Petra i Ivana upravo kad
zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. 4 Petar ga zajedno s Ivanom prodorno
pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« 5 Dok ih je molećivo motrio
očekujući od njih nešto dobiti, 6 reče mu Petar: »Srebra i zlata
nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina
hodaj!« 7 I uhvativši ga za desnu ruku,
pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi 8 pa skoči, uspravi se, stane hodati
te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. 9 Sav ga narod vidje kako hoda i
hvali Boga. 10 Razabraše da je to on – onaj koji
je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju – i ostadoše zapanjeni i izvan
sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
ISUS ŠALJE SVEĆENIKA ANANIJU DA IZLIJEČI SAVLA OD SLJEPOĆE
(DJ 22,6...)
Pavaoo pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, 2 zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.
3 Kad se putujući približi Damasku,
iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4 Sruši se na zemlju i začu glas što
mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«
5 On upita: »Tko si, Gospodine?«
A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! 6 Nego ustani, uđi u grad i reći će
ti se što ti je činiti.«
7 Njegovi suputnici ostadoše bez
riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. 8 Savao usta sa zemlje. Otvorenih
očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 9 Tri dana nije vidio, nije jeo ni
pio.
10 U Damasku bijaše neki učenik
imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!«
On se odazva: »Evo me, Gospodine!«
11 A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u
ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli
se; 12 i u viđenju vidje čovjeka imenom
Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«
13 Ananija odgovori: »Gospodine, od
mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14 On ima od velikih svećenika i
punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«
15 Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on
mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove
Izraelove. 16 Ja ću mu uistinu pokazati koliko
mu je za ime moje trpjeti.«
17 Ananija ode, uđe u kuću,
položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na
putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«
18 I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19 i uzevši hrane, okrijepi se.
PAVAO LIJEČI UZETOGA
U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. 9 Čuo je Pavla gdje govori. 10 Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče:
»Uspravi se na noge!« On skoči i
prohoda.
11 Kad mnoštvo ugleda što učini
Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!« 12 I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla
Hermesom jer je Pavao vodio riječ. 13 A svećenik Zeusa Predgradskoga
dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. 14 Kada su to dočuli apostoli Barnaba
i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: 15 »Ljudi, što to radite? I mi smo
smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k
Bogu živomu, koji
stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16 On je u prošlim naraštajima pustio
da svi pogani pođu svojim putovima. 17 Ipak ne ostavi sebe
neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena
plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.« 18
I tako govoreći, jedva sklonuše
mnoštvo da im ne žrtvuje.
Dj 14
PAVAO KAMENOVAN I ČUDESNO OZDRAVIO
Uto
iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla
i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. 20 Kad ga pak
okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
PAVAO PRIVREMENO OSLIJEPIO ČAROBNJAKA
Vračar Elim Dj 13,4-12: Poslani od Svetoga Duha siđu u
Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. 5 Kad se nađoše u Salamini,
navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za
poslužitelja. 6 Pošto
pak prođoše sav otok do Pafa, nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova,
imenom Barjesu. 7 On
bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, čovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i
Savla te zaiska čuti riječ Božju, 8 ali im se usprotivi Elim,
Vračar – tako mu se ime prevodi – nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. 9 Savao pak, zvan i Pavao, pun
Duha Svetoga, ošinu ga pogledom 10 i reče: »Pun svake lukavosti
i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da
prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 11 Evo stoga sada ruke Gospodnje
na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!« Odmah pade na nj
mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. 12 Videći što se dogodilo,
povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim.
U
to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 2 Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. 3 Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra
(bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). 4 Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri
vojničke četverostraže, nakanivši izvesti ga nakon Pashe pred narod. 5 Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno
moljaše Bogu za njega.
6 One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je
Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima
čuvahu stražu. 7 Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja
ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše
mu verige s ruku. 8 Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini
tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« 9 Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što
se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. 10 Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih
vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu,
a onda anđeo odjednom odstupi od njega. 11 Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da
je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je
očekivao židovski narod.«
12 Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana
nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 13 Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti
sluškinja imenom Ruža. 14 Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata,
nego utrča i javi da je Petar pred vratima.
15 Oni joj rekoše: »Mahnitaš!« Ali je ona uporno tvrdila
da je tako. Nato će oni: »Bit će njegov anđeo!« 16 Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše
ga, ostadoše izvan sebe. 17 On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga
Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: »Javite to Jakovu i braći!«
Onda izađe i
ode u drugo mjesto.
18 Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena
što li se s Petrom dogodilo. 19 Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša
stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta
MNOGA KOLEKTIVNA ČUDA APOSTOLA
Prva kršćanska zajednica -
43 Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su
činili mnoga čudesa i znamenja.