Kad se rodio Luj njegov je djed bio kralj već trideset i četiri godine. Tada je kralj Francuske postao Lujov otac no vladao je samo tri godine. Nakon toga kralj, sa samo dvanaest godina, postaje Luj!
Zbog njegove dobi majka Blanka je bila ta koja mu je
pomagala, a samostalno je vladao od svoje devetnaeste godine. Luj je bio
vrlo obrazovan u govorništvu, latinskom jeziku, vojnim vještinama, vladanju
itd., a imao je privatne učitelje koje je brižno birala njegova majka,
katolkinja.
Poznata je njena izjava: „Dragi moj sine, volim te onoliko
koliko samo majka može voljeti svoje dijete, ali bih radije da te vidim mrtva
pred svojim nogama nego da počiniš smrtni grijeh!" Ova snažna
izjava ljubavi njegove majke odjekivala je u Lujovu srcu cijeli njegov
život.
Nama se takva izjava može činiti pretjeranom i takva ljubav čudnom,
ali ako znamo što je zapravo smrtni grijeh, da je to prezir prema Bogu,
prekidanje odnosa s Bogom, našim Stvoriteljem kojem dugujemo ljubav i
poštovanje, teška uvreda i prekid prijateljstva kojim zaslužujemo pakao za
cijelu vječnost onda, naravno da je izbjegavanje teškog grijeha nešto što bi
svi roditelji trebali željeti svojoj djeci, jer kao što Isus kaže: „Što ti
vrijedi da i cijeli svijet zadobiješ, a dušu svoju izgubiš?!“
Lujova majka je pomagala samostane i siromahe, vladala je
pravedno i bila pobožna. Za svoga sina ona je odabrala ženu Margaretu. Luj i
Margareta su bili jako složni, zajedno su molili, čitali, slušali glazbu, a
Bog ih je obdario sa jedanaestero djece.
Luj je vladao trideset i šest godina kao dobar, pobožan i
pravedan kralj koji se odlikovao brigom za siromahe, križarskim ratovima,
odanošću domovini i Bogu. Svakodnevno molio časoslov, na svetu misu je išao i
dva puta dnevno, a ispod odjeće je nosio pokorničku košulju. Kralj Luj je i
svom sinu u pismu ostavio smjernice kako da bude dobar čovjek i kralj, a
poticao ga je na vjeru i svetost.
Osim privatnih pokora kralj je sudjelovao i u javnim
pokorama, a na njih je poticao i svoje podanike. Pomagao je gradnju
mnogih samostana i skupljao relikvije koje je smjestio u "svetu
kapelu". Najznačajnija relikvija u njegovoj zbirci je Trnova kruna.
Kad su 1244. godine grad Jeruzalem zauzeli Turci kralj Luj
je prepoznao dužnost obrane. Rat se nikada ne bi trebao započeti iz osvajačkih
razloga, ali kad se radi o obrani i samoobrani on postaje dužnost. Bio je
svjestan svoje jedinstvene pozicije iz koje je mogao pomoći. Kralj Luj je
krenuo sa svojom vojskom križara u borbu protiv Turaka u onom što je poznato
kao sedmi križarski rat. Vojska je pretrpjela velike gubitke, kralj je bio
zarobljen pa otkupljen, a onda je četiri godine proveo u Svetoj zemlji u
križarskim uporištima dajući im podršku i ohrabrenje.
Nakon šest godina kralj se vratio kući, a onda je opet
1267. odlučio poći u križarski rat. Ovaj put krenuli su u Tunis s namjerom
da kršćani na tom pohodu muslimanskog kralja obrate na katoličku vjeru,
nadajući se da će tako miru među kršćanima i muslimanima. Na žalost, po dolasku u sjevernu Afriku izbila je
bolest u logoru, a među zareženima bio je i kralj Luj koji je tada umro.
Naslijedio ga je sin Filip III.
Samo dvadeset sedam godina nakon smrti kralj Luj proglašen
je svetim. On je jedini francuski kralj koji je dobio titulu
"sveti". Njegov spomendan je 25.8.
To je titula koja za koju se danas djecu rijetko odgaja, a
ipak, kao katolici znamo da se nikakvo postignuće ne može mjeriti s tim.
Mnogi će roditelji poželjeti da im dijete bude profesor, magistar,
doktor, da bude slavan kao ovaj ili onaj igrač, pjevač i sl., uspješan kao ovaj
ili onaj političar, ali da bude SVET kao francuski kralj Luj kojeg je majka
učila da se čuva teškog grijeha kao najvećeg zla koje ga može zadesiti – e to,
na žalost, roditelji ne žele svojoj djeci.
A što vrijedi titula profesora, magistra, doktora, što
vrijedi ako je tko slavni pjevač, igrač ili bilo što drugo, što vrijedi ako je uspješni političar –
ako dušu svoju izgubi?!
Molitva svetom kralju Luju (Ljudevitu):
Sveti Ljudevite, ti su u svojoj mladosti upoznao Isusa zahvaljujući svojoj majci koja te učila vjeri i odgovornosti. Ti si na taj dar odgovorio svojim pobožnim i predanim životom. Molim te da moliš i za mene, da svoje dužnosti prihvaćam s ljubavlju i pravednošću nikada ne tražeći svoje vlastite sebične želje već samo želje Srca Isusova. Sveti Ljudevite, kralju Francuske, moli za mene.
Isuse uzdam se u Tebe!
prema: https://mycatholic.life/saints/saints-of-the-liturgical-year/st-louis-king-august-25/
