Hvaljen Isus i Marija
Katolički vjeronauk
Kralj Luj IX - odgoj za svetost
Kad se rodio Luj njegov je djed bio kralj već trideset i četiri godine. Tada je kralj Francuske postao Lujov otac no vladao je samo tri godine. Nakon toga kralj, sa samo dvanaest godina, postaje Luj!
Zbog njegove dobi majka Blanka je bila ta koja mu je
pomagala, a samostalno je vladao od svoje devetnaeste godine. Luj je bio
vrlo obrazovan u govorništvu, latinskom jeziku, vojnim vještinama, vladanju
itd., a imao je privatne učitelje koje je brižno birala njegova majka,
katolkinja.
Poznata je njena izjava: „Dragi moj sine, volim te onoliko
koliko samo majka može voljeti svoje dijete, ali bih radije da te vidim mrtva
pred svojim nogama nego da počiniš smrtni grijeh!" Ova snažna
izjava ljubavi njegove majke odjekivala je u Lujovu srcu cijeli njegov
život.
Nama se takva izjava može činiti pretjeranom i takva ljubav čudnom,
ali ako znamo što je zapravo smrtni grijeh, da je to prezir prema Bogu,
prekidanje odnosa s Bogom, našim Stvoriteljem kojem dugujemo ljubav i
poštovanje, teška uvreda i prekid prijateljstva kojim zaslužujemo pakao za
cijelu vječnost onda, naravno da je izbjegavanje teškog grijeha nešto što bi
svi roditelji trebali željeti svojoj djeci, jer kao što Isus kaže: „Što ti
vrijedi da i cijeli svijet zadobiješ, a dušu svoju izgubiš?!“
Lujova majka je pomagala samostane i siromahe, vladala je
pravedno i bila pobožna. Za svoga sina ona je odabrala ženu Margaretu. Luj i
Margareta su bili jako složni, zajedno su molili, čitali, slušali glazbu, a
Bog ih je obdario sa jedanaestero djece.
Luj je vladao trideset i šest godina kao dobar, pobožan i
pravedan kralj koji se odlikovao brigom za siromahe, križarskim ratovima,
odanošću domovini i Bogu. Svakodnevno molio časoslov, na svetu misu je išao i
dva puta dnevno, a ispod odjeće je nosio pokorničku košulju. Kralj Luj je i
svom sinu u pismu ostavio smjernice kako da bude dobar čovjek i kralj, a
poticao ga je na vjeru i svetost.
Osim privatnih pokora kralj je sudjelovao i u javnim
pokorama, a na njih je poticao i svoje podanike. Pomagao je gradnju
mnogih samostana i skupljao relikvije koje je smjestio u "svetu
kapelu". Najznačajnija relikvija u njegovoj zbirci je Trnova kruna.
Kad su 1244. godine grad Jeruzalem zauzeli Turci kralj Luj
je prepoznao dužnost obrane. Rat se nikada ne bi trebao započeti iz osvajačkih
razloga, ali kad se radi o obrani i samoobrani on postaje dužnost. Bio je
svjestan svoje jedinstvene pozicije iz koje je mogao pomoći. Kralj Luj je
krenuo sa svojom vojskom križara u borbu protiv Turaka u onom što je poznato
kao sedmi križarski rat. Vojska je pretrpjela velike gubitke, kralj je bio
zarobljen pa otkupljen, a onda je četiri godine proveo u Svetoj zemlji u
križarskim uporištima dajući im podršku i ohrabrenje.
Nakon šest godina kralj se vratio kući, a onda je opet
1267. odlučio poći u križarski rat. Ovaj put krenuli su u Tunis s namjerom
da kršćani na tom pohodu muslimanskog kralja obrate na katoličku vjeru,
nadajući se da će tako miru među kršćanima i muslimanima. Na žalost, po dolasku u sjevernu Afriku izbila je
bolest u logoru, a među zareženima bio je i kralj Luj koji je tada umro.
Naslijedio ga je sin Filip III.
Samo dvadeset sedam godina nakon smrti kralj Luj proglašen
je svetim. On je jedini francuski kralj koji je dobio titulu
"sveti". Njegov spomendan je 25.8.
To je titula koja za koju se danas djecu rijetko odgaja, a
ipak, kao katolici znamo da se nikakvo postignuće ne može mjeriti s tim.
Mnogi će roditelji poželjeti da im dijete bude profesor, magistar,
doktor, da bude slavan kao ovaj ili onaj igrač, pjevač i sl., uspješan kao ovaj
ili onaj političar, ali da bude SVET kao francuski kralj Luj kojeg je majka
učila da se čuva teškog grijeha kao najvećeg zla koje ga može zadesiti – e to,
na žalost, roditelji ne žele svojoj djeci.
A što vrijedi titula profesora, magistra, doktora, što
vrijedi ako je tko slavni pjevač, igrač ili bilo što drugo, što vrijedi ako je uspješni političar –
ako dušu svoju izgubi?!
Molitva svetom kralju Luju (Ljudevitu):
Sveti Ljudevite, ti su u svojoj mladosti upoznao Isusa zahvaljujući svojoj majci koja te učila vjeri i odgovornosti. Ti si na taj dar odgovorio svojim pobožnim i predanim životom. Molim te da moliš i za mene, da svoje dužnosti prihvaćam s ljubavlju i pravednošću nikada ne tražeći svoje vlastite sebične želje već samo želje Srca Isusova. Sveti Ljudevite, kralju Francuske, moli za mene.
Isuse uzdam se u Tebe!
prema: https://mycatholic.life/saints/saints-of-the-liturgical-year/st-louis-king-august-25/
J. SEBASTIAN BACH - Trpljenje i slava Božja
"Jeste li znali da je Johann Sebastian Bach izgubio kćer, zatim troje djece, a zatim i suprugu?
Kasnije se ponovno oženio i zajedno s drugom suprugom Annom Madalenom izgubio je još četiri kćeri i tri sina. 11 voljene djece.. .
Mnogi su se pitali: kako se Bach nosio s ovim gubicima?
Kako to da njegovo disanje nije prestalo, kako to da mu srce nije stalo?
I još važnije, kako je uspio nastaviti pisati pjesme? Pjesme, dionice za violončelo, mise, koncerti...
Najljepša glazba koju je svijet ikada slušao. Znate li kako je to učinio?
Na kraju je uvijek pisalo "Soli Deo Gloria" ("Slava samo Bogu"),
a u početku je pisalo "Bože pomozi mi".
Stoga se možete moliti slušajući Bachovu glazbu jer je sama njegova glazba molitva.
Bachova glazba je razgovor između čovjeka i Boga."
(Tutto il web d'Italia)
DJELA APOSTOLSKA - NAKON PEDESETNICE
Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. 33 Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. 34 Reče mu Petar: »Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!« On umah usta. 35 Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.
U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. 37 Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. 38 A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!«
39 Petar usta i krenu s njima. Čim
stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući
pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s
njima. 40 Petar sve istjera van, kleknu,
pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči,
pogleda Petra i sjede. 41 On joj pruži ruku i pridiže je.
Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. 42 Dozna se za to po svoj Jopi te
mnogi povjerovaše u Gospodina.
43 Petar osta neko vrijeme u Jopi u
nekog Šimuna kožara.
APOSTOL PETAR OŽIVIO MLADIĆA EUTIHA
U prvi dan
tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio
otputovati, probesjedi sve do ponoći. 8 U gornjoj sobi gdje smo se sabrali
bijaše dosta svjetiljaka. 9 Na prozoru je sjedio neki
mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan
snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva. 10 Pavao siđe, nadnese se nad
dječaka, obujmi ga i reče: »Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!« 11 Zatim se pope pa pošto razlomi
kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. 12 Mladića odvedoše živa, neizmjerno
utješeni.
APOSTOL PETAR I IVAN OZDRAVLJAJU PARALIZIRANOG (UZETOG)
Petar i
Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. 2 Upravo su donosili nekog čovjeka
hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata,
zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. 3 On ugleda Petra i Ivana upravo kad
zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. 4 Petar ga zajedno s Ivanom prodorno
pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« 5 Dok ih je molećivo motrio
očekujući od njih nešto dobiti, 6 reče mu Petar: »Srebra i zlata
nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina
hodaj!« 7 I uhvativši ga za desnu ruku,
pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi 8 pa skoči, uspravi se, stane hodati
te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. 9 Sav ga narod vidje kako hoda i
hvali Boga. 10 Razabraše da je to on – onaj koji
je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju – i ostadoše zapanjeni i izvan
sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
ISUS ŠALJE SVEĆENIKA ANANIJU DA IZLIJEČI SAVLA OD SLJEPOĆE
(DJ 22,6...)
Pavaoo pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, 2 zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.
3 Kad se putujući približi Damasku,
iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4 Sruši se na zemlju i začu glas što
mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«
5 On upita: »Tko si, Gospodine?«
A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! 6 Nego ustani, uđi u grad i reći će
ti se što ti je činiti.«
7 Njegovi suputnici ostadoše bez
riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. 8 Savao usta sa zemlje. Otvorenih
očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 9 Tri dana nije vidio, nije jeo ni
pio.
10 U Damasku bijaše neki učenik
imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!«
On se odazva: »Evo me, Gospodine!«
11 A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u
ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli
se; 12 i u viđenju vidje čovjeka imenom
Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«
13 Ananija odgovori: »Gospodine, od
mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14 On ima od velikih svećenika i
punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«
15 Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on
mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove
Izraelove. 16 Ja ću mu uistinu pokazati koliko
mu je za ime moje trpjeti.«
17 Ananija ode, uđe u kuću,
položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na
putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«
18 I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19 i uzevši hrane, okrijepi se.
PAVAO LIJEČI UZETOGA
U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. 9 Čuo je Pavla gdje govori. 10 Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče:
»Uspravi se na noge!« On skoči i
prohoda.
11 Kad mnoštvo ugleda što učini
Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!« 12 I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla
Hermesom jer je Pavao vodio riječ. 13 A svećenik Zeusa Predgradskoga
dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. 14 Kada su to dočuli apostoli Barnaba
i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: 15 »Ljudi, što to radite? I mi smo
smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k
Bogu živomu, koji
stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16 On je u prošlim naraštajima pustio
da svi pogani pođu svojim putovima. 17 Ipak ne ostavi sebe
neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena
plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.« 18
I tako govoreći, jedva sklonuše
mnoštvo da im ne žrtvuje.
Dj 14
PAVAO KAMENOVAN I ČUDESNO OZDRAVIO
Uto
iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla
i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. 20 Kad ga pak
okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
PAVAO PRIVREMENO OSLIJEPIO ČAROBNJAKA
Vračar Elim Dj 13,4-12: Poslani od Svetoga Duha siđu u
Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. 5 Kad se nađoše u Salamini,
navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za
poslužitelja. 6 Pošto
pak prođoše sav otok do Pafa, nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova,
imenom Barjesu. 7 On
bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, čovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i
Savla te zaiska čuti riječ Božju, 8 ali im se usprotivi Elim,
Vračar – tako mu se ime prevodi – nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. 9 Savao pak, zvan i Pavao, pun
Duha Svetoga, ošinu ga pogledom 10 i reče: »Pun svake lukavosti
i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da
prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 11 Evo stoga sada ruke Gospodnje
na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!« Odmah pade na nj
mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. 12 Videći što se dogodilo,
povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim.
U
to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 2 Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. 3 Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra
(bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). 4 Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri
vojničke četverostraže, nakanivši izvesti ga nakon Pashe pred narod. 5 Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno
moljaše Bogu za njega.
6 One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je
Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima
čuvahu stražu. 7 Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja
ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše
mu verige s ruku. 8 Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini
tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« 9 Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što
se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. 10 Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih
vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu,
a onda anđeo odjednom odstupi od njega. 11 Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da
je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je
očekivao židovski narod.«
12 Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana
nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 13 Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti
sluškinja imenom Ruža. 14 Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata,
nego utrča i javi da je Petar pred vratima.
15 Oni joj rekoše: »Mahnitaš!« Ali je ona uporno tvrdila
da je tako. Nato će oni: »Bit će njegov anđeo!« 16 Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše
ga, ostadoše izvan sebe. 17 On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga
Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: »Javite to Jakovu i braći!«
Onda izađe i
ode u drugo mjesto.
18 Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena
što li se s Petrom dogodilo. 19 Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša
stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta
MNOGA KOLEKTIVNA ČUDA APOSTOLA
Prva kršćanska zajednica -
43 Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su
činili mnoga čudesa i znamenja.