Znak križa je od temeljne važnosti za nas katolike, ali ga se često smatra samo mehaničkom gestom, koja se čini pri ulasku ili izlasku iz crkve te prije i na kraju molitve.
U stvarnosti to nije slučaj: Pod ovom jednostavnom gestom krije se zaboravljeno blago: Ispovijedanje prave vjere.
Znak je uvijek nešto vidljivo što nam ukazuje na nešto nevidljivo, kao npr. dim je znak vatre, a riječi su znakovi naših misli.
Za očitovanje vjere katolici su oduvijek koristili znakove kao što je, na primjer, prigibanje koljena pred Isusom prisutnim u Presvetom Sakramentu, zatim čin poklona pred raspelom i svetim slikama, ali - poseban znak od apostolskih vremena, jedinstven za kršćane, bio je: ZNAK KRIŽA.
Danas to radimo loše i često ne razmišljajući o tome. Postavlja se pitanje - kako to činiti bolje i koje misli trebaju pratiti naš ZNAK KRIŽA?
Uglavnom znamo kako se krsti - stavlja se desnu ruku na čelo govoreći: "u ime Oca" - zatim na prsa govoreći: "i Sina"- zatim na lijevo rame i na desno govoreći: "i o Duha Svetoga". (Amen).
Na taj način ispovijedamo neke posebne istine vjere:
1. da postoje Tri božanske Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, odnosno ispovijedamo našu vjeru u Presveto Trojstvo.
2. Znakom križa također ispovijedamo vjeru da nas je Isus Krist otkupio svojom smrću na križu (oslobodio nas vlasti Zloga); na križu je Isus Krist umro da nas otkupi, tj. da nas izbavi od naših grijeha, i da nas spasi za vječnost. Zato je znak križa znak našeg otkupljenja.
Kad se krstimo to je kao da kažemo: "Vjerujem da me je Isus Krist otkupio svojom smrću na križu ".
3. Također, kad prenosimo ruku sa lijeve na desnu stranu ispovijedamo vjeru u oproštenje grijeha - kojom se prenosimo s lijeve strane (strane prokletstva) na desnu (stranu blagoslova).
Kršćanin, dakle, znakom svetoga križa ukratko ispovijeda tri velika otajstva.
Osim ovoga:
- Obilježavanjem čela izjavljujemo da svojim razumom vjerujemo da je ISTINA sve ono što je Bog objavio, a ujedno, da sve svoje misli posvećujemo Njemu.
- Obilježavanjem prsiju izjavljujemo da ljubimo Boga svim svojim srcem i nudimo mu sve svoje želje.
- Obilježavajući svoja ramena izjavljujemo da smo spremni preuzeti na sebe jaram Svetog Božjeg zakona i vjerno ga obdržavati; želimo izvršiti sva svoja djela, podnoseći sve svoje napore radi njega.
Zbog svega ovoga naše je znak križa pun značenja o ispovijedanju vjere u Jedinoga Trojstvenoga Boga?
Pa činimo to često i rado: ujutro čim se probudimo, navečer prije spavanja, prije i poslije molitve, prije i poslije jela, prije i poslije učenja i posla i prije svega što namjeravamo učiniti, jer sve dobro dolazi nam od Isusa Krista i Presvetog Trojstva.
Učinimo to prije svega u trenutku kušnje: sigurno je da će đavao pobjeći pri jednostavnom pogledu na križ a koji je sinonim za poraz Sotone.
Ipak, imamo na umu da za tu zaštitu znak križa mora biti činjen na pravi način, to jest s poštovanjem, odanošću i vjerom, pažljivo razmišljajući o značenju onog što radimo. Učinjen na ovaj način, a ne slučajno, znak križa će vam privući božanske blagoslove i bit će to putovnica spasenja.
Giorgio MG Locatelli