Koncert ili duhovna obnova?! Okuplja se najveće mnoštvo Hrvata nakon dočeka Ivana Pavla II! Thompsone, nema te zemlja!


Na zagrebačkom Hipodromu 5. srpnja održat će se veliki koncert Marka Perkovića Thompsona. Bit će to najveće okupljanje hrvatskog naroda nakon dočeka pape sv. Ivana Pavla II. na istom mjestu 1994. godine i, kao takvo, treba ga promatrati i s duhovne perspektive.

Riječ je nesumnjivo o pravom glazbenom spektaklu, koncertu s najviše prodanih ulaznica svih vremena, ne samo u Hrvatskoj, već i na svijetu, koncertu koji je ušao u Guinessovu knjigu zbog broja ulaznica i kratkog roka u kojem su rasprodane. Nitko pa ni sam izvođač – nije očekivao da će se prodati više od 500 000 ulaznica. I zanimljivo je da još uvijek ima onih koji bi ih željeli kupiti. Bit će to najzahtjevniji događaj u posljednjih trideset godina, i to iz više aspekata: glazbenog, logističkog, organizacijskog, sigurnosnog… No, promatrati ga treba i kao veliki duhovni događaj. Zbog čega je ovaj koncert više od običnog koncerta, nastojat ćemo i pobliže objasniti.


Prvo, toliko velik broj ljudi na jednom mjestu, od kojih su mnogi k tome i vjernici, znači da će ondje vladati određeno ozračje. A ozračju na koncertima ovog pjevača uvelike doprinosi i to što on svaki, ali baš svaki, koncert započinje sa starim hrvatskim pozdravom: „Hvaljen Isus i Marija“, na što publika oduševljeno uzvrati, pa već od samoga početka ti nastupi dobivaju na blagoslovljenosti i svetosti.

Duhovnom raspoloženju doprinijet će i činjenica da će osim laika na koncertu biti i mnogo svećenika, časnih sestara i biskupa. Moguće je da će i jedan od njih, onaj umirovljeni šibenski, mons. Ante Ivas, ondje imati zapaženu ulogu, sudjelujući u izvedbi pjesme „Maranatha” koju je napisao, a Thompson uglazbio i otpjevao. Treba li posebno napominjati da je pjesma čiji naslov glasi: „Dodi, Gospodine”potpuno vjerskog značenja? I mnoge druge pjesme ovog pjevača imaju vjerska obilježja ili se oni usko isprepliću s domoljubnim i ljubavnim motivima. Spomenimo samo neke poput

Put u raj”, „Neću izdat ja”, „Radost s visina”, „Početak”, „E moj narode”, „Bog i Hrvati”, „Geni kameni”…

Oni koji pohode na ove koncerte svjedoče da se na trenutke čini kao da se nalazite na duhovnoj obnovi. Osim ozračja koje se stvara samim pjesmama, tom dojmu svakako doprinosi i ikonografija koja je izrazito domoljubna i kršćanska. Mnogo je tu znakovlja koji odaju počast domovini, stjegova sa zastavama vojnih postrojbi iz Domovinskog rata, majica u stilu vojnih odora ili hrvatskih povijesnih postrojbi, kao i vjerskih simbola, poput križeva ili napisanih poruka koje ljudi sami izrade i donesu u publiku.

Glazbeni je to raspon od elemenata narodne glazbe do etno i pop-balada do tvrdog rocka, a šarolika je i publika; od najmlađih do najstarijih jer ljubav prema Bogu, obitelji i domovini nikome od njih nije strana niti suvišna. I upravo te tri riječi koje su kao veliki natpis stajale na pjevačevoj pozornici na njegovim nastupima prije dvadesetak godina možda najbolje opisuju najvažnije poruke njegova glazbenog i životnog opusa. Da, životnog jer osim pjesmama, Thompson vrijednosti o kojima pjeva nastoji živjeti i u svojem privatnom životu.

A on je često bio pod neopravdanim medijskim napadima. No unatoč svemu, Thompsonova popularnost i dalje raste. a tome ne bi bilo tako da nije riječ o autentičnoj osobi koja o spomenutim vrijednostima ne pjeva iz istinskog osobnog uvjerenja. Tko pažljivije prouči stihove njegovih pjesama, čiju je većinu sam napisao, a podosta i uglazbio, jedino što može zaključiti je da takve riječi dolaze iz iskrenog srca koje živi i voli sve ono o čemu i pjeva. Naime, itekako je autentično kada jedan hrvatski branitelj 5 969 dana ratnog staža pjeva o ljubavi prema domovini jer je on svojedobno za tu domovinu išao goloruk ginuti, ne znajući hoće li se živ vratiti kući.

Tko god bude prisustvovao koncertu na Hipodromu, kao i drugdje, uz duhovno obogaćenje i moralno osnaženje, bit će dio obnove zajedništva Hrvata iz domovine i iseljeništva odakle će također doći mnogo ljudi. To jedinstvo koje je devedesetih djelomično i zaživjelo – bila je zamisao predsjednika Franje Tudmana kojeg Thompson u svojim pjesmama nerijetko spominje. Tako njegova glazba ima značajan utjecaj na mlade naraštaje kojima približava i osvješćuje važnost vjere, brige za domovinu i obiteljske vrijednosti više nego ijedan školski plan i program.

Na koncertu na Hipodromu bit će ne samo najvjerniji Thompsonovi obožavatelji, već i njegovi umjereni kao i oni koji ga inače ne slušaju, ali su poželjeli biti dio ovog spektakla. To je izvrsna prilika da se u ovim izazovnim vremenima obnovi i učvrsti hrvatski nacionalni korpus. Zato drugi po veličini, skup Hrvata u cjelokupnoj narodnoj povijesti, treba dobrano popratiti molitvom jer protivštine i napasti zloga zasigurno ne će izostati.

Neka te ljetne večeri sve prođe u redu i neka na sve prisutne siđe Božji blagoslov kojega na kraju svakog koncerta u završnom pozdravu zaziva i sam Marko Perković Thompson.

(Članak iz časopisa “Savez s Marijom”)

 


 Print

Bog Stvoritelj i Providnost




Sve što je dobro na svijetu dolazi nam od Boga Stvoritelja. Vjerujemo da svijet nije nastao slučajno nego dolazi od mudrog i dobrog Boga. On nije dalek i odsutan, kako nam se može učiniti,  nego je brižan Otac, kao što nas Isus poučava. 

Mnoge religije vjeruju u Boga stvoritelja, ali samo kršćanstvo vjeruje da je Bog i Otac. Isus, kao pravi Božji Sin, objavio nam je tu istinu i želi da ga i mi tako zovemo, da se tako prema njemu odnosimo. Njegovu brigu za nas zovemo Božja Providnost. Vjerovati u Božju providnost znači vjerovati da Bog ima plan za svakog od nas i ako mi nekada ne razumijemo što se događa da vjerujemo da sve ima nekog smisla.

A ako je Bog dobar Otac, zašto onda postoji zlo u svijetu, zašto postoji zlo i u samoj Crkvi? - mogli bi se zapitati.

Da, postoji zlo, ali ono ne dolazi od Boga. Bog je želio slobodna čovjeka, jer jedino u slobodi čovjek može voljeti. Kad ne bi imao slobodu birati dobro i zlo bio bi kao roba, ljubav postoji jedino gdje je sloboda izbora. Prvi ljudi su sagriješili i tako je zlo ušlo u svijet, tako je grijeh postao dio naše ljudske naravi. Svijetom su vladali i vladaju mnogi ratovi i druga zla, ali Isus na križu nas podsjeća da Bog nikad ne prestaje biti Bog.  

Najveće zlo koje je ikada postojalo u povijesti je razapinjanje Božjeg Sina na križ. No upravo tu se krije i naše najveće dobro: naše spasenje. Vjerujemo li u Njega i činimo što od nas želi On nam obećava dati život vječni, uskrsnuće od mrtvih, ali i svoju Prisutnost ovdje na zemlji. 

Zla u svijetu i u Crkvi mogla bi nas obeshrabriti da pomislimo kako je Bog digao ruke od nas. To nije istina. On je uvijek tu, a mi smo oni koji ne želimo prihvatiti njegovo očinstvo nego radije biramo ići nekim svojim putem, bez Boga, a to znači i bez mira i radosti koju samo On može dati jer je On naš stvoritelj.

Poslušajmo što nas o svemu ovome uči Katekizam:


VJERUJEM U BOGA OCA (II.DIO) Trojstvo, Kompendij

 


O Bogu možemo puno toga spoznati razumom.

Dovoljno je pogledati oko sebe i promatrati stvoreni svijet, veličanstveni svemir, čudo života. Sve nam to govori da mora postojati netko mudar i svemoguć tko je sve to stvorio. 
Ali - postoje i istine o Bogu koje ne možemo otkriti sami, svojim razumom, razmišljanjem.

I to nam je sam Bog morao okriti tj. objaviti. Takve su npr istine: 

– Da je Bog postao čovjekom u Isusu
– Da je i danas prisutan u svetoj pričesti
a također i istina da je Bog Trojstvo – jedan Bog u tri božanske Osobe.

Inače, to je prva istina naše vjere: Jedan je Bog, a tri su božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti.

To znamo po Božjoj objavi jer nam se takav, trojstveni Bog postepeno otkrivao. Kroz Stari zavjet više se otkrivao kao Bog Otac, u Novom zavjeti najprije kao Sin, koji dolazi da nas spasi od zla, od grijeha, od ropstva sotone, a onda se otkriva i kao Duh Sveti koji nas posvećuje, koji živi u nama, koji djeluje u svojoj Crkvi, od onih prvih vremena, pa do danas.  


👉 Vjerujemo u jednog Boga, a tri Osobe:
Oca, Sina i Duha Svetoga.
To nije lako razumjeti – jer je to otajstvo. Ali nije nelogično.

ima jedna dobra usporedba koja nam to pomaže malo bolje shvatiti: 

Kad zamislimo sunce, zamišljamo ga kao veliku kuglu - Nju možemo usporediti s Bogom Ocem

Sunce ima svoju svjetlost - Svjetlost možemo usporediti sa Bogom Sinom

Sunce ima i svoju toplinu - Toplinu možemo usporediti sa Duhom Svetim... 

Iako su to naizgled tri odvojene stvarnosti to je jedno Sunce.

Tako isto - samo je jedan Bog, iako su tri božanske osobe. 


U ovom videu poslušajmo što Crkva ukratko uči o Trojstvu –---

VJERUJEM U O BOGA OCA 1. DIO

 Često znamo čuti kako svi mi vjerujemo u jednoga Boga, samo imamo neke nebitne razlike u vjerovanju. No, je li to baš tako? 

 Istina je da je jedan Bog, ali ne vjerujemo svi u tog jednog jedinoga Boga. Bog nam se objavio kao jedan, ali i kao Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti. 

Kad čitamo Bibliju, Stari zavjet, Povijest spasenja, vidimo da se Bog objavljuje u židovskom narodu, bira jedan narod Izrael u kojem će se jednom roditi Spasitelj.

 Odabrani narod počinje od Abrahama, 2000 god prije nego se Isus rodio. 

Židovi koji su iščekivali obećanog spasitelja navještenog po prorocima starog zavheta i koji su ga prepoznali u Isusu i postali kršćani. Koji ga nisu prihvatili i dalje čekaju da dođe spasitelj. Mi kršćani imamo i Novi zavjet i vjeru u Božjeg Sina, a također i Duha Svetoga kojeg nam je ostavio nakon svog povratka Ocu. 

Zanimljivo, Bog se židovima objavio riječima Ja jesam, a to isto ime i Isus koristi za sebe kada kaše: Prije nego je Abraham bio - ja jesam. U Starom zavjetu ime Jahve zamjenjivalo se riječju: GOSPODIN,  a to je također riječ koja se koja se koristila za Isusa. On se poistovjećivao s Bogom, Ocem. 

Muslimani, npr. vjeruju da je jedan Bog, stvoritelj neba i zemlje, ali ni oni ne priznaju Isusa Bogom i ne vjeruju u Presveto Trojstvo,

Što mi kršćani vjerujemo o Bogu Crkva je definirala u simbolima vjere i sažecima vjere koje zovemo vjerovanje. Poslušajmo prvi dio iz Katekizma koji govori o vjeri u Boga. 




SVETO PISMO, KATEKIZAM 04

 



Što je to Biblija ili Sveto Pismo? Je li to samo zbirka starih knjiga ili je to Riječ Božja koja je živa i koja nam govori i danas, ako je slušamo? 

Kao katolici vjerujemo da je Bog nadahnuo svete pisce koji su onda zapisali ono što je Bog htio da bude zapisano radi našeg spasenja. 

Čut ćemo da i neke druge religije imaju svoju svetu knjigu, pa se netko može pitati: kako znamo da to nije možda prava Božja objava? Primjerice, muslimani imaju Kur'an, a Muhamed je tvrdio da je to sveta knjiga koju mu je citirao anđeo Gabriel. Mi u to ne vjerujemo, jer npr. ne vjerujemo da Duh Sveti može nadahnuti krvoprolića kojima se islam širio po svijetu. 

Protestanti su npr. poznati kao dobri poznavatelji Svetog Pisma, rado ga proučavaju i dijele, ali - njihove Biblije nemaju isti sadržaj jer je nekoliko knjiga izbačeno iz Biblije. Od početka je Crkva priznala 73 spisa kao sadržaj Biblije (tj. kanon), ali oni su neke izbacili pa imaju samo 66. 

Kad nema jedinstvenog učenja to onda dovede do tisuće i tisuće različitih vjerovanja, a Isus nije želio da postoji mnogo različitih vjerovanja, nego da svi pripadaju jednoj Crkvi, onoj koja je od početka. Umro je za svakog čovjeka i želi da svi povjeruju u Njega i da se po Njemu spase, jer samo je On Spasitelj (a to je i značenje imena Isus) i nema drugoga.  

Crkva ima Sveto Pismo, ali samo Sveto Pismo nije dovoljno. Imamo i crkveno učiteljstvo, na čelu s papom. čija je glavna zadaća da nas učvrsti u jednoj, pravoj vjeri te da čuva objavljene istine svetog pisma od krivih tumačenja.

Sveto Pismo je Božje Pismo ljudima kojim On želi doći do svakog čovjeka. 

Što nas katekizam, ukratko, uči o svetom pismu - poslušajmo: 



PRENOŠENJE BOŽANSKE OBJAVE, KATEKIZAM 03

 


Bog želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja Istine (Isusa) Isus je stoga i poslao svoje apostole te im dao zapovijed da idu i po cijelom svijetu propovijedaju Evanđelje... Crkveno učiteljstvo postoji da čuva neiskvaren polog vjere a to nije samo Sveto Pismo nego i Predaja (Tradicija) Danas postoji opasnost "sinodalnog relativizma" i dobiva se dojam da se neka istina može izglasati - kao da nije od Boga objavljena... Istina ne ovisi o većini Što nam o prenošenju pologa vjere govori katekizam - poslušajte...