SVETI VALENTIN

Valentin  je rođen u Rimu, od bogatih roditelja. Odgajan je u kršćanskom duhu. Živio je u trećem stoljeću u kojem su se kršćani okrutno proganjali. U vjeri je dobro poučen. Nisu ga privlačile zabave vršnjaka nego radije molitva u katakombama. U molitvi se javlja i želja da bude svećenik i pomaže progonjenim kršćanima. Papa ga je zaredio za svećenika.

Sveti svećenik Valentin živio je u vrijeme cara Klaudija II. I kršćani i pogani su ga visoko cijenili zbog njegove mudrosti i kreposna života. 

Sam Klaudije ga je poželio vidjeti i kad su ga doveli pred Njega rekao mu je: Zašto odbijaš postati moj prijatelj kad ja želim biti tvoj prijatelj? Ništa mi kod tebe ne smeta osim što ispovijedaš vjeru koja je protivna našim bogovima. Valentin mu odgovori: O care! Da poznajete Boga kojega ja štujem smatrali biste se blagoslovljenim da Njemu služite. On je taj koji ti je darovao život i tvoju krunu i koji te jedini može učiniti vječno sretnim!" 

Jedan od prisutnih ga je prekinuo govoreći: - "Što onda mislite o Jupiteru, o Merkuru?" 

- Mislim da su oni bili zli ljudi kao što pokazuju i njihovi životi i da su stoga nedostojni da se nazivaju bogovima. - odgovori Valentin. 

- To je svetogrđe - povikali su mnogi. Valentin je zaslužio smrt. 

Valentin je ljubazno molio cara da mu dopusti kratko govoriti. Dobio je dopuštenje da govori o lažnosti poganskih bogova i istinu o Bogu kršćana tako je jasno stavio pred njihove oči, da je car koji je bio u njegovoj naklonosti rekao onima koji su ga okruživali: 

- Moram priznati ovaj čovjek govori s mnogo argumenata i ne može se reći ništa što bi pobijalo njegovo učenje.  

Kalfurnije, guverner, koji je također bio nazočan, čuvši cara kako tako govori, bio je ispunjen strahom da će prihvatiti kršćansku vjeru i povikao: 

- Valentin je čarobnjak, bogohulnik bogova Carstva! Mora umrijeti ili će izbiti pobuna među ljudima!

 Taj je govor uzbunio cara do te mjere da je svetog svećenika u potpunosti predao u ruke namjesnika.  

Kalfurnije ga je bacio u tamnicu i naredio sucu Asteriju da ga optuži kao neprijatelja bogova, prema zakonu. Asterije je prvo želio pokušati pridobiti svećenika koji je bio tako omiljen od strane kršćana, ali na sreću kršćana dogodilo se suprotno. 

Valentin je vratio vid Asterijevoj kćeri, koja je bila slijepa dugi niz godina, i kao posljedica toga sudac i cijela njegova obitelj su napusti svoje idolopoklonstvo i krstili se. 

Kada je to dojavljeno caru on se divio moći Boga kojem se Valentin molio i nastojao je osloboditi sveca, ali ponovno je bio uplašen pred k pobunom te je na kraju naredio da mu se odrubi glava. Sveti Valentin je s radošću dočekao svoju presudu i svoj život završio mučeničkom smrću. 


Za razmišljanje: 
Sveti Valentin je želio obratiti poganskog cara i nastajao ga je uvjeriti u laž njegovih idola. Pitanje je: Smatramo li mi danas da nekog treba obraćati ili ne treba? Zašto je to važno? Želimo li rasti u svojoj vjeri? Možemo li voljeti ono što ne poznajemo? Kako mogu rasti u vjeri? (Što gledamo, čitamo, kako molimo, gdje nam stoji Biblija?)
Gdje nema znanja o Bogu - kakvo je tamo ponašanje ("Nema znanja o Bogu i onda prevlada prokletstvo, laž, ubijanje, krađa, preljub - Hošea 4)