Jedne večeri, oko 1854., Don Bosco se vraćao iz Torina prema oratoriju u Valdoccu. U to je vrijeme primao prijetnje, a PROTIV NJEGA SU BILI ORGANIZIRANI I NAPADI.
Dok je prolazio mračnom i samotnom cestom, primijetio je dvojicu muškaraca koji su ga pratili. Kad su ga napali i pokušali mu prekriti glavu plaštem, odjednom se pojavio VELIKI SIVI PAS. Zarežao je i nasrnuo na napadače, koji su pobjegli.
Grigio je zatim OTPRATIO Don Bosca do sigurnog mjesta I NESTAO.
Nakon toga počeo se pojavljivati iznova i iznova, osobito kada bi se Don Bosco kasno noću vraćao kući. PRATIO BI GA sve do oratorija, ali nikada ne bi ušao unutra.
Kad bi Don Bosco stigao na sigurno, pas bi jednostavno NESTAO.
Jednom je Grigio napravio nešto još neobičnije. Don Bosco je kasno NAVEČER NAMJERAVAO PONOVO IZAĆI. Njegova majka Margarita pokušavala ga je nagovoriti da ne ide. Kad je Don Bosco ipak krenuo prema vratima, Grigio je LEGAO NA PRAG I NIJE MU DAO DA IZIĐE.
Don Bosco ga je pokušao pomaknuti, ali pas je SVAKI PUT PONOVO ZAPRIJEČIO PROLAZ. Margarita mu je tada rekla otprilike: „Ako već mene nećeš poslušati, POSLUŠAJ barem psa.“ Don Bosco je OSTAO kod kuće. Nedugo zatim stigla je vijest da su na cesti ČEKALI LJUDI koji su ga namjeravali napasti.
Godinama nakon toga, Grigio se ponovno pojavio. Godine 1883., više od trideset godina nakon prvih susreta, Don Bosco je kasno navečer putovao po kiši u okolici Bordighere.
Izgubio se i teško se kretao po blatu, a vid mu je već bio slab. Tada se pred njim pojavio isti veliki sivi pas. Don Bosco ga je prepoznao. Grigio je krenuo ispred njega i VODIO GA KROZ MRAK sve dok nisu stigli do oratorija.
Kad se Don Bosco OKRENUO DA MU ZAHVALI - PSA VIŠE NIJE BILO.
Nitko nikada nije sa sigurnošću nije znao što je ili tko je Grigio zapravo bio?!
Moguće i ANĐEO ČUVAR.