Ali, reći ćete, kako sretan početak - kad se ne možemo ni družiti normalno, ni
igrati, moramo maske nositi, moramo paziti na rastojanje jedni od drugih… ?!
Je li moguće da je ta korona baš toliko
opasna?
Pa čini se da i nije, ali nam žele prikazati
kao da je. Zašto? Ne znam.
Nije li čudno da postoje i epidemiolozi
koji se ne slažu sa strogim mjerama, već dapače, preporučuju da se ponašamo
normalno?
Nije li čudno da se stalno naglašava
velika brojka oboljelih, a da u postocima to najčešće ne znači ni 1% smrtnosti?
Nije li čudno da se toj „veeelikoj brojci“
(od o,6% smrtnosti) dodaju i oni koji su umrli od drugih bolesti, a ne od
korone? Također i oni čiji test je „lažno pozitivan“.
Nije li čudno da se Afrika proglašava
nazadnom, a u afričkoj Tanzaniji nema širenja Covida. Tamošnji predsjednik je
pozvao vjernike na molitvu i oni su molili, a korona se ne širi…
Nije li čudno da je neka bolest proglašena
tako opasna, a morate se testirati da biste znali da imate tu bolest?
Nije li čudno da živimo u slobodnoj
zemlji, a ipak smo i u školi postali kao neki robovi?!
U sklopu novih mjera nemamo sada učionicu za
vjeronauk, ni onih klupa složenih u krug, ni one plakate na zidovima, nego ste
sada svaki u svojoj učionici, svaki na svom mjestu od počeka do kraja nastave. Nema
čak ni izlaženja na odmor, na igru i druženje.
Iskreno, žao mi je da se tako mora zbog tako strogih mjera.
Žao mi je djetinjstva bez slobodne igre. Žao mi je da jedni druge gledate kao „opasnost
za život“ umjesto da se radujete životu.
Na kraju krajeva, mi nemamo samo tijelo,
nego i dušu. I naš život se ne smije svesti samo na strahovanje od smrti, jer Isus
nas uči da je smrt samo prijelaz u vječnost. On je rekao: Ja sam (Put, Istina
i) Život. Tko vjeruje u mene, ako i umre živjet će.“
A što ako baš ja budem među onih 0,6% koji
će umrijeti od korone?
Ima jedan zanimljiv video gdje autor na
šaljiv način objašnjava kako je vožnja velika opasnost za život i da je
najbolje ne sjedati za volan jer je danas na cesti poginulo …. Toliko i toliko
i ljudi…
Što bi nam Isus poručio? Zar nam ne bi
rekao: „Ne brinite tjeskobno?!“
Tjeskoba i strah nisu ono što Bog želi.
Na početku nastave obično govorimo o zajedništvu.
Na donjim fotografijama je fotograf A. Gašpar zabilježio jedan primjer zajedništva.
Zbog strogih korona-mjera djeca će se, na žalost,
ustručavati pokazati drugom djetetu gestu ljubavi i prijateljstva.
Nadajmo se svi zajedno da će stroge mjere biti ublažene.
