1. PRVI DON BOSKOV SAN
Već na prvim stranicama don Boskovih uspomena čitamo njegov prvi san koji je snivao u devetoj godini života. Svetac ovako pripovijeda:
"Otprilike u dobi od devet godina usnuh san koji mi se za cijeli život duboko usjekao u pamćenje.
U snu mi se pričini kako sam u blizini kuće, u jednom prostranom dvorištu gdje se sakupilo mnoštvo dječaka.
Neki su se smijali, neki igrali, a mnogi su govorili ružne riječi i psovali.
kad sam to čuo odmah sam pojuri prema njima i htio sam ih riječima i šakama ušutkati.
Uto se pojavio neki važan čovjek odjeven u poseban sjaj. Bijeli mu je plašt pokrivao tijelo, a njegovo lice je bilo tako sjajno da nisam u Njega mogao gledati. On me pozove po imenu, i kaže mi da stanem ispred dječaka, a onda mi reče:
"Ne udarcima, nego blagošću i ljubavlju morat ćeš svladati ove svoje prijatelje. Odmah ih počni podučavati o ružnoći grijeha i o dragocjenosti dobrote".
Zbunjen i prestrašen odgovorih:
- "Siromašan sam i nemam znanja, nisam ja sposoban dječacima govoriti o vjeri".
Na to se dječaci, prekinuvši svađu, buku i psovke, sakupiše oko onoga koji je govorio. Gotovo i ne znajući što govorim, zapitam ga:
- "Tko si ti, te mi zapovijedaš ono što je nemoguće"?
- Upravo zato jer ti se čini nemoguće, moraš to učiniti mogućim, sa poslušnošću i učenjem..
- Gdje i kako ću dobiti to znanje? - pitao sam.
- Dat ću ti Učiteljicu. Pomoću njezina nauka možeš postati mudar: bez nje je svaka mudrost - ludost.
- Ali tko si ti koji tako govoriš?
- Ja sam Sin One koju te tvoja majka naučila svaki dan triput pozdravljati.
- Moja mi je majka rekla da se bez njezina dopuštenja ne smijem družiti s onima koje ne poznam, zato reci mi svoje ime.
-Za moje ime pitaj moju Majku.
"Toga časa vidjeh pokraj njega ženu veličanstvena izgleda. Bila je ogrnutu plaštem koji je blistao sa svih strana kao da je svaka njegova točka blistava zvijezda".
Ona je opazila kako sam sve više zbunjen u pitanjima i odgovorima i dade mi znak neka joj se približim, a onda me ljubazno primi za ruku i reče:
- Pogledaj!
"Pogledavši opazih kako su svi dječaci pobjegli i umjesto njih vidjeh mnoštvo jarića, pasa, mačaka, medvjeda i nekoliko drugih životinja".
-To je tvoje polje na kojem trebaš raditi! - kaže ona Gospođa. Budi ponizan, jak i čvrst: ono što vidiš da se sada događa s ovim životinjama, ti ćeš morati učiniti sa mojim sinovima.
"Svrnuh pogled, i gle, umjesto okrutnih zvijeri pojavi se isto toliko krotkih janjaca koji skakutahu naokolo blejeći i želeći ugoditi onome Čovjeku i Gospođi".
"Onda ja, još uvijek u snu, počeh plakati te zamolih Gospođu neka mi objasni, neka mi govori tako kako bih mogao razumjeti. Nisam znao što sve to znači.
Tada mi ona položi ruku na glavu i reče: "Sve ćeš shvatiti kad dođe za to vrijeme!"
"U tom trenutku probudi me neka buka i sve nestane.
Ostadoh zbunjen. Osjećao sam još uvijek bol u rukama od udaraca koje sam davao,
ali me u isto vrijeme boljelo lice od udaraca koje sam primio on onih zločestih dječaka.
Silno uzbuđen, te noći više nisam mogao spavati. Razmišljao sam što bi to trebalo značiti.
(usp. knjižica Snoviđenja don Boska)