❤️ Tridentski koncil jasno uči da i najmanji komadić hostije jest cijeli Krist – to je dogma, i prema toj istini moramo se odnositi s poštovanjem i pažnjom, posebno u načinu primanja pričesti.
❤️ Primanje na ruku izlaže riziku gubitka fragmenata, posebno jer često nema plitice – fragmenti padaju na tlo.❤️ U Kazahstanu pričest na ruku nije dopuštena, i uvijek se koristi plitica.
❤️ Iskustvo biskupa A.S., a i svećenika koji intervjuira: nakon svake Mise uvijek ostane fragmenata na plitici – ako je nema, ti fragmenti završe na tlu, što znači da naš Gospodin biva gažen u vlastitoj Crkvi, od svojih vjernika.
❤️ Ne smijemo šutjeti o tome – iako je dopušteno, moramo razmisliti o posljedicama.
❤️ Jedan svećenik u zatvoru trudio se da svaki vjernik dobije i najmanji fragment hostije, kao neizmjernu dragocjenost.
❤️ Posljedice ovakvog pristupa (stojeći, na ruku, uzimanja prstima) proširile su se diljem svijeta – među njima i krađa hostija, koja se sve više događa u raznim zemljama.
❤️ Time sami izlažemo našeg Gospodina mogućnosti svetogrđa i zloupotrebe.
❤️ Treća velika posljedica je gubitak stava klanjanja – primanje pričesti stojeći, na ruku, uzimanje prstima predstavlja minimalizam u gestama štovanja.
❤️ Ako vjerujemo da je pričest “Sveti nad svetima”, onda mu moramo dati maksimum poštovanja
– to je logična i nužna posljedica naše vjere.