Sveti Tarzicije je glavni zaštitnik ministranata.
Rođen je u 3. stoljeću u Rimu. U doba cara Valerijana obavljao je službu akolita (ministranta), pomoćnika kod oltara pape Stjepana I. Akoliti su povremeno zamjenjivali đakone, prve suradnike biskupa i svećenika kod oltara.
Dok je jednom nosio svetu Pričest bolesnicima i zatočenicima naišao je na skupinu svojih poznanika.
Za igru im je nedostajao jedan igrač, i zato su Tarzicija prvo nagovarali, a zatim i prisiljavali na igru.
On im je rekao da nema vremena za igru jer ima obaviti bitan i neodgodiv posao.
Njegovi vršnjaci opazili su da on na prsima ispod svoje odjeće nosi i čuva neku kutijicu.
Iz radoznalosti nastojali su se domoći kutijice. On im je odgovorio:
"To vam nikad neću dati! Ja nosim svetinju...!
Tada su ga ubili kamenovanjem. Iz njihove ruke oteo ga je jedan vojnik koji je najvjerojatniji bio kršćanin.
Sveti Tarzicije podnio je mučeništvo 15. kolovoza 257. godine, a pokopan je u Kalistovim katakombama.
(Katakombe su podzemni hodnici koje su radili kršćani u vrijeme velikih progona kršćana da bi se tu skrivali, slavili svetu misu i pokapali svoje pokojne.)
Papa Damaz bio je veliki tvorac svetog Tarzicija i dao je napisao na njegovu grobu ove riječi:
„Kad je sveti Tarzicije nosio Kristove tajne, a zla ih je ruka htjela obeščastiti, on je premlaćen radije predao dušu nego da nebeske udove dadne bijesnim psima."
U 8. stoljeću papa Pavao I. prenio je kosti svetog Tarzicija iz Katakomba baziliku Svetog Silvestra.