Pred vama je božićna priča Franjo i prijatelji – o Božiću.
U njoj ćemo vidjeti kako se običan razgovor djece, zahvaljujući novom učeniku u školi, pretvorio u razgovor o svetom Franji i prvim živim jaslama. Osim što možemo nešto saznati o svetom Franji pozvani smo odbaciti zloće i čekati Spasitelja u miru.
.jpg)
.jpg)
MJESTO: Pred školskom sportskom dvoranom
LIKOVI: Dječaci koji čekaju trening: MATEO, IVAN, MARIJAN, FRANJO, SPREMAČICA. NASTAVNICA GLAZBENOG i narator.
Mateo (s loptom, udara o pod): Jedva čekam Božić! Dobit ću novu loptu, profesionalnu — ova je odradila svoje... (čuje se lopta o pod, košarkaški: BAM! BAM! BAM!... baca loptu na pod, a onda se počnu dodavati nogom lagano)
Ivan (tužno): A ja mislim da NEĆU NIŠTA DOBIT... osim možda još koju JEDINICU... A onda će mi tata biti ljut i onda ću dobit KAZNU OD MATERE... ETO ŠTA ĆU DOBIT...
Marijan (pije sok s cjevčicom, baca na pod, udari nogom da pukne... buuuuum!): "Ajde, ajde ispravit ćeš to... a ako ne dobiješ nikakav poklon, eto ja ću ti poklonit pola svojih petardi!"
Ivan: Ma kome je do petardi! Jesi čuo za onog DJEČAKA što je nastradao prošle godine zbog petardi. A osim toga ćAćU to podsjeća na rat i on ne voli da bacam petarde. A ima i pravo. I na svadbi te glupe pucnjave... nedavno je netko u ŽENU pogodio... Ma nije mi to neka zabava...
FRANJO (traži jaslice po torbi): „A di mi je rad iz LIKOVNOG... Radili smo JASLICE... Htio sam usrećiti tetu... Ona to voli. Bila bi baš sretna... i držala bi ih pod borom.
/Jedno dijete prođe i baci papira po podu i sličicu... sv. F/
Čistačica: „Ajmo, šta je ovo, ko opet razbaciva okolo... postoji koš za smeće!” (Nađe sličicu)
- čije je ovo?
Franjo: „Moje... moj je Sveti Franjo... to je moj zaštitnik. Moj imenjak. A i jaslice sam negdi posija... Nigdi ih ne mogu nać. A nisu mi na likovnom. O Sveti Franjo pomozi mi!”
Dijalog Marijana i Franje
MARIJAN: A dobro, čuo san za tog Franju, ali mi se čini da je sveti ANTE za izgubljene stvari,
a ne Franjo.
FRANJO: ... A, je i to. Ali Ante je i mrtve uskrisiva. On je poznati čudotvorac. On je bio Franjin prijatelj. Kad je čuo za Franju i kako on živi otiša je iz jednih bogatih redovnika i otiša u Franjine siromašne fratre.
M: Meni se čini da bi ti bio dobar fratar. Nešto si mi previše oduševljen tim siromašima! Pa ko bi pametan tijo bit siromašan?
FRANJO: ... Šta ti misliš, da je sveti Ante bio glup? Pa on ti je takoreći cilu Bibliju zna napamet, kažu.
M: A taj Franjo, po čemu je on poznat, zašto bi njega netko slijedio? Nije bio nogometaš, pjevač...
FRANJO: Aaa, ti misliš da su to uzori... Pa vidiš. ko što je danas nama nogomet, tada su bile viteške igre. I on je bio dobar u tome. Pravi vitez. Ali on je to ostavio radi Isusa. Franju je Isus progovorio s križa, i reka mu je da obnovi Crkvu. A pošto je tada u Crkvi bilo puno bogatih on je želio svojim životom pokazivat siromašnog Isusa. Propovijeda je najviše svojim životom, ali i riječima. A nije nikad bio svećenik. Propovijeda bi ljudima na ulici. I tako je došao na jednu ideju koju i mi danas kopiramo od njega: JASLICE. Tio je da ljudi bolje shvate Isusovu ljubav i siromaštvo pa je napravio PRVE ŽIVE JASLICE. I pored njih je propovida.
M: A bio sam jednom kod živih jaslica, al eto nisam zna da je to sveti Franjo započeo.
F, je, je. Ma kažem ti Franjo je bio poseban svetac. Da bar danas živi. A di su meni moje jaslice. Učiteljica iz likovnog je rekla da su baš dobre... (Franjo prekopava po torbi...)
Spremačica (koja cijelo vrijeme okolo mete i sluša dječji razgovor) i obrati se Marijanu:
- Ma šta je ova mali pobožan. Čiji je ovo mali?
Marijan: A ne znam, novi je u školi, a čiji je - da je, dobar je učenik i dobar prijatelj.
Radoznala spremačica: Aha, a iz čega je ova nastavnica šta ide tamo?
Marijan: A to je nastavnica iz glazbenog... zamjena. Ej nastavnice, nastavnice... Kad je Božićna priredba?
Nastavnica glazbenog: U petak, u 11. ... A ti si Franjo zaboravio ponit svoje jaslice. Piše na njima: Franjo. Gore su ti učenici na klaviru.
Franjo: O hvala ti sveti Franjo!... mislim... hvala nastavnice. Baš sam ih tražio.
Nastavnica gl: A da vas čujem, jeste naučili, kako ide onaj vaš dio...
Sva djeca se skupe okrenuti prema publici (i nastavnici), a spremačica se nasloni na metlu, sluša pjesmu, malo dirigira, klima glavom... i smješka se...
"Kraj nek bude svakoj zloći,
Sin Božji k nama doći -
srca gore evo zore!"
(svi se naklone i odu)