O pastiri, čudo novo (M.P. th.)
O, pastiri, čudo novo
Niste nigda vidjeli ovo:
U jaslicam prostim rodio se Bog
Koji s neba siđe
radi puka svog.
Betlem, evo, nije daleko,
Znajte da vam istinu rekoh:
U štalici prostoj leži djetešce
Na slamici oštroj,
kano janješce.
Ljubav Božja prevelika
Primi pravu put čovjeka:
S neba sidje dolje radi grješnika
Rodi se u štali,
radi čovjeka.
Hajdmo, sada k Betlehemu
Klanjati se Spasitelju.
Nosimo mu dare svoje ljubavi,
On sve nas sirote ne zaboravi.
ISUS SE RODIO U ŠTALICI
BOG JE ODLUČIO DOĆI NA ZEMLJU - ANĐEO JE REKAO MARIJI DA ĆE RODITI SINA BOŽJEG
Bog je odlučio doći na zemlju i živjeti kao i mi ljudi. Tako nam je pokazao svoju ljubav i bio nam blizu. Odlučio je postati dijete u Marijinoj utrobi. I to je postao moću Duha Svetoga, baš kako je anđeo rekao Mariji na dan Navještenja.
MARIJA JE BILA TRUDNA. I BILO JE DOŠLO VRIJEME DA RODI.
Marija je bila trudna. Isus je bio u Mariji jedna mala točkica i rastao je i rastao i rastao... Nakon devet mjeseci došlo je vrijeme da se Isus rodi.
MARIJA I JOSIP MORAJU NA PUT.
Marija i Josip živjeli su u Nazaretu, ali Josipova ostala obitelj je živjela u Betlehemu. Car August je tada naredio da se popišu svi ljudi pa su svi morali ići tamo odakle potječu, a tako je Marija i Josip morali ići u Betlehem jer je Josip bio rodom iz Betlehema, iz grada kralja Davida.
ISPUNJENJE PROROŠTVA O BOŽJEM POSLANIKU (MESIJI)
Morali su krenuti na put, iako je to bilo nezgodno vrijeme za putovanje jer je Marija trebala roditi. Ali baš tako se ispunilo proročanstvo iz starog zavjeta, proroka Miheja, da će se Mesija, Spasitelj, roditi u Betlehemu.
NEMA MJESTA!
Kad su stigli u Betlehem, Mariji je došlo vrijeme da rodi, ali nigdje nije bilo mjesta. Svratište, mjesto gdje su svraćali putnici, bilo je puno.
ISUS SE RODIO U ŠTALICI
Tako Marija i Josip nisu imali drugog izbora, morali su se skloniti u jednu špilju gdje su živjele životinje. I to je bilo mjesto gdje se rodio Isus. Daleko od gužve, u tišini jedne štale. On koji je Sin Božji i sam Bog izabrao je za svoje rođenje najveće siromaštvo.
MALA MARIANNA, MALA TEREZA & BOŽIĆNI POKLONI
Prije mjesec dana jedna osmogodišnja djevojčica Marianna javila se u emisiju Radio Marije u Italiji i rekla da se ona i njena sestra "odriču Božićnih darova" i to kako bi tražile od Isusa "da se završi pandemija".
Nakon toga počela su se javljati i druga djeca koja su se želja učiniti istu žrtvu. Tako je nastao pravi pokret malih Isusovih vojnika čija imena su zapisana u bilježnicu koja je postavljena u podnožje Isusova kipa. (Izvor: A.M.Valli)
U vezi sa Božićnim poklonima poznata je i priča iz života male Tereze.
Taj događaj bio je velika promjena u životu svete Male Terezije. Nakon njega više nije bila ista... Terezija Martin bila je tvrdoglava i djetinjasta djevojčica. Njezina majka bila je jako zabrinuta za nju i njezinu budućnost. „Što se tiče [Terezije]”, piše u jednome pismu, „ne znam što će biti s njom; tako je mlada i nepažljiva (…) njezina je tvrdoglavost gotovo neslomljiva. Kada kaže ‘ne’, ništa je ne može pokolebati; mogao bi ju cijeli dan držati u podrumu – ona bi radije ondje spavala nego rekla ‘da’..” Nešto se moralo promijeniti. Sâm Bog zna što bi se dogodilo u protivnom.
Terezijin tata i vrijeme promjene
Tata je jako volio svoju malu kćer, ali već joj je bilo 13 godina, a on je smatrao da je vrijeme kako bi se trebala uozbiljiti tj. ne bi trebala više dobivati Božićne poklone jer je to bio običaj za onu najmanju djecu, a ona to više nije. Zato je rekao: „Terezija je trebala prerasti takve stvari, nadam se da je ovo zadnji put.”
Otac nije znao da ga Terezija čuje. Te njegove riječi su je teško zaboljele. Uobičajeno za Terezu bilo bi da se pri takvoj situaciji rasplače. No, ona je odlučila ostati mirna. Zadržala je suze i Bog joj je dao tu milost da bude mirna, da je taj događaj ne rastuži, da se ne rasplače.
Otac se začudio i smijao. Drugi članovi obitelji su se isto čudili.
Tereza je bila sretna. Zadobila je jakost duše, a još od dobi od četiri godine bila je preosjetljiva. Sve do tada. Naučila je da svoju volju usklađuje sve više sa voljom Božjom.
Dvije godine nakon toga mala Tereza je ušla u samostan i to onaj najstroži, u časnih sestara karmelićanki, koje nikada ne izlaze van iz samostana.
BOŽJE ZAPOVIJEDI (1-3)
P. 1125. Je li dovoljno pripadati Božjoj Crkvi da bi se spasili?
O. Nije dovoljno pripadati Crkvi da bismo bili spašeni, već moramo i držati Božje i Crkvene zapovijedi.
P. 1126. Nisu li zapovijedi Crkve također Božje zapovijedi?
O. Zapovijedi Crkve također su Božje zapovijedi, jer su stvorene po Njegovoj vlasti i pod vodstvom Duha Svetoga; ipak, Crkva može promijeniti ili ukinuti svoje zapovijedi, dok ne može promijeniti ili ukinuti zapovijedi koje je izravno dao sam Bog.
P: 1127. Koje zapovijedi sadrže cijeli Božji zakon?
O. Zapovijedi koje sadrže cijeli Božji zakon su ove dvije: 1.. Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim; 2. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
P. 1128. Zašto ove dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu sadrže cijeli Božji zakon?
O. Ove dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu sadrže cijeli Božji zakon jer su sve ostale zapovijedi date ili da bi nam pomogle da se držimo ove dvije, ili da bi nas usmjerile kako se kloniti onoga što im se protivi.
P. 1129. Objasnite dalje kako dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu sadrže učenje svih deset zapovijedi.
O. Dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu sadrže učenje svih deset zapovijedi jer se prve tri od deset zapovijedi odnose na Boga i obvezuju nas da samo Njega obožavamo, poštujemo Njegovo ime i služimo Mu kako On hoće. , i ove stvari ćemo učiniti ako Ga volimo; drugo, posljednjih sedam od deset zapovijedi odnosi se na našeg susjeda i zabranjuje nam da ga ozlijedimo tijelom, dušom, dobrima ili ugledom, a ako ga volimo nećemo mu nauditi ni u jednoj od ovih, nego, naprotiv, pomoći mu koliko možemo.
P. 1130. Koje su Božje zapovijedi?
O. Božje zapovijedi su ovih deset:
1. Ja sam Gospodin, tvoj Bog, koji sam te izveo iz egipatske zemlje, iz kuće ropstva. Ne smiješ imati čudnih bogova preda mnom. Ne čini od sebe klesane stvari niti sličnost s bilo čime što je gore na nebu, ili ispod zemlje, niti s onim što je u vodama pod zemljom. Ne obožavaj ih, niti im služi.
2. Ne uzimaj uzalud ime Gospodina Boga svojega.
3. Sjeti se da svetkuješ subotu.
4. Poštuj oca i majku.
5. Ne ubij.
6. Ne čini preljub.
7. Ne kradi.
8. Ne svjedoči lažno protiv svoga bližnjega.
9. Ne poželi ženu svoga bližnjega.
10. Ne poželi robe bližnjega svojega.
P. 1131. Što prva zapovijed znači pod "izrezbarenom stvari" ili "sličnošću bilo čega" na nebu, u zemlji ili u vodama?
O. Prva zapovijed znači "izrezbarena stvar" ili "sličnost bilo čega" na nebu, u zemlji ili u vodi, kip, sliku ili sliku bilo kojeg stvorenja na nebu ili bilo koje životinje na kopnu ili u vodi namijenjen idolu i štovan kao bog.
P. 1132. Tko je dao deset zapovijedi?
O. Sam Bog dao je deset zapovijedi Mojsiju na brdu Sinaj, a Krist naš Gospodin ih je potvrdio.
P. 1133. Kako i kada su Zapovijedi date Mojsiju?
O. Zapovijedi, napisane na dvije kamene ploče, date su Mojsiju usred vatre i dima, groma i munje, s kojih mu je Bog govorio na gori, pedesetak dana nakon što su Izraelci izbavljeni iz ropstva Egiptu i dok su putovali pustinjom u Obećanu zemlju.
P. 1134. Na što mislimo kad kažemo da je Krist potvrdio zapovijedi?
O. Kad kažemo da je Krist potvrdio zapovijedi, mislimo da ih je snažno odobrio, te nam je svojim učenjem dao potpunije i jasnije znanje o njihovom značenju i važnosti.
P. 1135. Je li netko bio dužan držati se Zapovijedi prije nego što su date Mojsiju?
O. Sve osobe, od početka svijeta, bile su dužne držati se Zapovijedi, jer je uvijek bilo grešno hvaliti Boga, ubijati, ukrasti ili prekršiti bilo koju od Zapovijedi, iako one nisu bile napisane do Mojsijeva vremena.
P. 1136. Koliko su zakona imali Židovi prije dolaska našeg Gospodina?
O. Prije dolaska našeg Gospodina Židovi su imali tri vrste zakona:
1. Građanski zakoni koji su uređivali poslove njihove nacije;
2. Svečani zakoni koji uređuju njihovo bogoslužje u hramu;
3. Moralni zakoni koji vode njihovo vjersko uvjerenje i djela.
P. 1137. Kojem od ovih zakona je pripadalo deset zapovijedi?
O. Deset zapovijedi pripadaju moralnom zakonu, jer su sažetak ili kratki prikaz onoga što moramo učiniti kako bismo spasili svoje duše; kao što je vjera apostola sažetak onoga u što moramo vjerovati.
P. 1138. Kada su prestali postojati građanski i ceremonijalni zakoni Židova?
O. Građanski zakoni Židova prestali su postojati kada je židovski narod, neposredno prije Kristovog dolaska, prestao biti neovisna nacija. Obredni zakoni prestali su postojati kada je židovska religija prestala biti prava vjera; to jest, kada je Krist uspostavio kršćansku religiju, od koje je židovska religija bila samo lik ili obećanje.
P. 1139. Zašto također nisu ukinuti moralni zakoni Židova kada je uspostavljena kršćanska religija?
O. Moralni zakoni Židova nisu se mogli ukinuti uspostavom kršćanske religije jer oni smatraju istinu i krepost, a Bog ih je otkrio, a sve što je Bog otkrio kao istinu mora biti uvijek istina, a sve što je osudio kao loše samo po sebi mora uvijek biti loše.
Poštivanje Božjeg imena (2. Bz) Druga Božja zapovijed
Sažetak:
Božje ime je sveto i zaslužuje poštovanje. Trebamo također pokazati poštovanje prema svecima, osobito Isusovoj majci. Pozvani smo poštivati i sve što je sveto (crkveni prostor, svete predmete...)
Božja zapovijed zabranjuje Bogopsovku, psovku, zaklinjanje imenom Božjim.
Razgovor: Ima li netko da nije čuo psovku na Boga, na Isusa? Kakve osjećaje to u nama pobuđuje? Zašto ljudi psuju? Ima li Bog osjećaje - kako On promatra psovače? Ako znamo da psovka Boga žalosti možemo li mi dati Bogu utjehu tako da kad čujemo psovku izmolimo u sebi neku kratku molitvu, npr. Slava Ocu...?!
Primjer Alojzija Stepinca: Poznato je da nije mogao podnositi psovku... Nekada je u kršćanskim kućama bio natpis na zidu: U OVOJ KUĆI SE NE PSUJE! Bi li voljeli da taj natpis bude i u našoj kući? Možemo li sami napraviti takav natpis? (Izborna domaća zadaća)
zadatak u pisanku: Napisati lijepim ukrasnim slovima ime: ISUS.
Zapisati u pisanku - na što nas 2Bz poziva, a što zabranjuje.
IME ISUSOVO JE SVETO. Postoji i blagdan Imena Isusova. U ime Isusovo smo kršteni, u ime Isusovo su apostoli činili čuda, ozdavljali ljude i istjeravali zloduhe.
Ime ISUS znači "Bog spašava" ili Spasitelj. Kako čovjek može psovati svog Spasitelja koji je za nas umro na križu?
Sveti Bernard Sijenski je širio pobožnost prema Imenu Isusovu. Ljude je blagoslivljao s jednom daščicom na kojoj je bilo upisano sveto ime ISUS. Neki ljudi su ozdravili nakon blagoslova - u ime Isusovo.
Baltimore katekizam - pitanja/odgovori
P. 1217. Koja je druga zapovijed?
O. Druga zapovijed glasi: Ne uzimaj uzalud ime Gospodina, svoga Boga.
P. 1218. Kako to mislite uzalud uzimanje Božjeg imena?
O. Uzalud uzimanje Božjeg imena mislim uzeti ga bez pijeteta, kao u psovanju ili upotrebi na lagan i nemaran način, kao u uskliku.
P. 1219. Što nam zapovijeda druga zapovijed?
O. Druga nam je zapovijed naredila da govorimo s poštovanjem prema Bogu i svecima, i prema svemu svetom, te da se držimo svojih zakonitih prisega i zavjeta.
P. 1220. Je li grešno koristiti riječi Svetog pisma u lošem ili svjetovnom smislu?
O. Grešno je koristiti riječi Svetog pisma u lošem ili svjetovnom smislu, šaliti se s njima ili ismijavati njihovo sveto značenje, ili općenito dati im bilo kakvo značenje osim onog za koje vjerujemo da ih je Bog htio prenijeti.
P. 1221. Što je zakletva?
O. Zakletva je poziv Bogu da svjedoči istinitost onoga što govorimo.
P. 1222. Kako se obično polaže zakletva?
O. Zakletva se obično polaže polaganjem ruke na Bibliju ili podizanjem ruke prema nebu kao znak da pozivamo Boga da svjedoči da je ono što govorimo pod zakletvom i koliko je nama poznato doista istinito.
P. 1223. Što je krivokletstvo?
O. Krivokletstvo je grijeh koji se čini tko svjesno polaže lažnu prisegu; odnosno zaklinje se u istinitost onoga za što zna da je lažno. Krivokletstvo je zločin protiv zakona naše zemlje i smrtni grijeh pred Bogom.
P. 1224. Tko nas ima pravo natjerati da položimo zakletvu?
O. Sve osobe kojima je zakon naše zemlje dao takva ovlaštenja imaju pravo natjerati nas da položimo zakletvu. Oni su uglavnom suci, suci za prekršaje i javni dužnosnici čija je dužnost provoditi zakone. U vjerskim pitanjima biskupi i drugi kojima je dana ovlast također imaju pravo natjerati nas da položimo zakletvu.
P. 1225. Kada možemo položiti prisegu?
O. Možemo položiti zakletvu ako je to naređeno zakonitim autoritetom ili je potrebno za Božju čast ili za naše ili dobro našeg bližnjega.
P. 1226. Kada se može zahtijevati zakletva za Božju čast ili za naše dobro ili dobro bližnjega?
O. Zakletva može biti potrebna za Božju čast ili za naše dobro ili dobro bližnjega kada smo pozvani braniti svoju vjeru od lažnih optužbi; ili kako bismo zaštitili svoju ili susjedovu imovinu ili dobro ime; ili kada smo dužni dati iskaz koji će omogućiti zakonitim vlastima da otkriju krivnju ili nevinost optužene osobe.
P. 1227. Je li ikada dopušteno pod zakletvom, u tajnim društvima ili drugdje, obećati da će se pokoriti drugome u bilo kojem dobru ili zlu koje on zapovijedi?
O. Nikada nije dopušteno obećati pod zakletvom, u tajnim društvima ili drugdje, da ćemo se pokoravati drugome u bilo kojem dobru ili zlu koje on zapovijedi, jer bismo se takvom zakletvom proglasili spremni i voljni počiniti grijeh, ako nam se to učini, dok nam Bog zapovijeda da izbjegavamo čak i opasnost od grijeha. Stoga nam Crkva zabranjuje pridruživanje bilo kojem društvu u kojemu takvi prisege polažu njezini članovi.
P. 1228. Kojim se društvima općenito ne smijemo pridružiti?
O. Općenito nam je zabranjeno pridruživanje:
1. svim društvima koje je Crkva osudila;
2. Sva društva čiji je objekt nezakonit, a sredstva korištena grešna;
3. društva u kojima su prava i slobode naše savjesti povrijeđeni nepromišljenim ili opasnim zakletvama;
4. Društva u kojima se koristi bilo koji lažni vjerski obred ili oblik štovanja.
P. 1229. Zabranjeni su sindikati i društva za dobrobit?
O. Sindikati i društva za dobrobit sami po sebi nisu zabranjeni jer imaju zakonite ciljeve koje mogu osigurati zakonitim sredstvima. Crkva potiče svako društvo koje zakonito pomaže svojim članovima duhovno ili privremeno, te osuđuje ili se odriče svakog društva koje koristi grešna ili nezakonita sredstva kako bi osiguralo čak i dobar cilj; jer Crkva nikada ne može dozvoliti nikome da čini zlo kako bi iz toga proizšlo dobro.
P. 1230. Je li dopušteno zavjetovati se ili obećati strogu poslušnost vjerskom poglavaru?
O. Dopušteno je zavjetovati se ili obećati strogu poslušnost vjerskom poglavaru, jer takav poglavar može poslušati samo u stvarima koje imaju odobrenje Boga ili Njegove Crkve.
P. 1231. Što je potrebno da bi prisega postala zakonita?
O. Da bi zakletvu učinili zakonitom potrebno je da je ono što se kunemo istinitim i da postoji dovoljan razlog za polaganje prisege.
P. 1232. Što je zavjet?
O. Zavjet je namjerno obećanje dano Bogu da će učiniti nešto što mu je ugodno.
P. 1233. Koji se zavjeti najčešće daju?
O. Zavjeti koji se najčešće polažu su tri zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, koje polažu osobe koje žive u vjerskim zajednicama ili su posvećene Bogu. Ljudima koji žive u svijetu ponekad je dopušteno privatno položiti takve zavjete, ali to se nikada ne smije učiniti bez savjeta i pristanka njihova ispovjednika.
P. 1234. Što zahtijevaju zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti?
A. Zavjeti siromaštva, čednosti i poslušnosti zahtijevaju da oni koji ih polože ne smiju posjedovati niti zadržavati bilo kakvu imovinu ili dobra samo za sebe; da se neće vjenčati niti biti krivi za bilo koje neskromno djelo i da će se strogo pokoravati svojim zakonitim nadređenima.
P. 1235. Je li oduvijek bio običaj kod pobožnih kršćana davati zavjete i obećanja Bogu?
O. Uvijek je bio običaj kod pobožnih kršćana davati zavjete i obećanja Bogu; izmoliti Njegovu pomoć za neki poseban cilj ili mu zahvaliti za neku primljenu korist. Obećali su hodočašća, dobra djela ili milostinju i obećali su podići crkve, samostane, bolnice ili škole.
P. 1236. Što je hodočašće?
O. Hodočašće je putovanje na sveto mjesto napravljeno na vjerski način i u vjerske svrhe.
P. 1237. Je li grijeh ne ispuniti svoje zavjete?
O. Ne ispuniti svoje zavjete grijeh je, smrtni ili blagi, prema prirodi zavjeta i namjeri koju smo imali dajući ga.
P. 1238. Jesmo li dužni držati nezakonitu prisegu ili zavjet?
O. Nismo vezani, već, naprotiv, pozitivno je zabranjeno držati se nezakonite prisege ili zavjeta. Krivi smo za grijeh ako smo dali takvu prisegu ili dali takav zavjet, a bili bismo krivi za još veći grijeh ako ih se držimo.
P. 1239. Što druga zapovijed zabranjuje?
O. Druga zapovijed zabranjuje sve lažne, oštre, nepravedne i nepotrebne zakletve, bogohuljenje, psovke i pogrdne riječi.
P. 1240. Kada je zakletva osip, nepravedan ili nepotreban?
O. Zakletva je oštra kad nismo sigurni u istinitost onoga što se zaklinjemo; nepravedan je kad drugoga protupravno ozlijedi; a nepotrebno je kad nema valjanog razloga za njegovo uzimanje.
P. 1241. Što je bogohuljenje, a što profane riječi?
O. Bogohuljenje je svaka riječ ili djelo namijenjeno uvredi Boga. Reći da je okrutan ili pronaći greške u Njegovim djelima je bogohuljenje. To je mnogo veći grijeh od proklinjanja ili uzaludnog uzimanja Božjeg imena. Profane riječi ovdje znače loše, bezobzirne ili ireligiozne riječi.
P. 1242. Koja je treća zapovijed?
1. Božja zap.: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene
sažetak:
Prva zapovijed nas poziva da volimo Boga iznad svega ostalog. Pozvani smo voljeti Boga PRIJE SVEGA i IZNAD SVEGA.
.jpg)
Biblija - STVARANJE SVIJETA
Četvrti razred: 
.jpg)
SLOBODA - Kršćansko i suvremeno shvaćanje
Sv. Ivan Krizostom
Uzmi, Gospodine, i primi
Primjeri svetaca koji su nekada živjeli radeći što ih je bilo volja
