Prvi dan
KAKO KATOLICI TREBAJU ČITATI KONCIL
UVOD U ČITANJE DOKUMENTA DEI VERBUM
Prije nego što započnemo naše putovanje kroz dokument Dei Verbum, moramo utvrditi nešto ključno:
Vjera nije započela na Drugom vatikanskom saboru.
Stoga ne počinjemo u 1962. godini. Počinjemo s Kristom. Počinjemo s apostolima. Počinjemo s pologom vjere (Depositum Fidei) koji je Krist povjerio svojoj Crkvi i koji se vjerno prenosio s koljena na koljeno.
Drugi vatikanski sabor stoji unutar te povijesti. Stoga, ako želimo ispravno razumjeti Dei Verbum, moramo ga čitati u kontinuitetu s katoličkom vjerom koja mu je prethodila.
Evo kako je ovaj prvi dokument predstavljen: Dogmatska konstitucija o Božjoj objavi, DEI VERBUM, koju je svečano proglasio Njegova Svetost papa Pavao VI. 18. studenoga 1965.
I. ČITAJ – Dei Verbum, br. 1
Danas želimo pročitati samo uvodni odlomak dokumenta Dei Verbum.
„Slušajući pobožno riječ Božju i pouzdano je navješćujući, sveti Sabor uzima riječ apostola Ivana: 'Navješćujemo vam život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama: što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i s Njegovim Sinom Isusom Kristom' (1 Iv 1,2-3). Zato, slijedeći stope Tridentskog sabora i Prvoga vatikanskog sabora, ovaj sveti Sabor namjerava iznijeti izvorni nauk o Božjoj objavi i njezinu prenošenju, da bi sav svijet slušajući poruku o spasenju vjerovao, vjerujući se nadao, a nadajući se ljubio.“
Nemojte ovo samo preletjeti. Pročitajte to barem nekoliko puta. Sabor nam ovdje govori nešto iznimno važno o tome kako razumije vlastiti rad.
Dei Verbum započinje izjavom da sabor namjerava slušati Božju riječ s pobožnošću i navješćivati je s vjerom. Zatim izričito navodi da je Drugi vatikanski sabor: „slijedeći stope Tridentskog sabora i Prvoga vatikanskog sabora“.
Te riječi imaju težinu: Drugi vatikanski sabor ne predstavlja sebe kao novi početak ili kao zamjenu za ono što je bilo prije. U samom svom prvom odlomku Dei Verbum namjerno smješta svoj nauk u niz velikih sabora koji su mu prethodili. To nam daje polazište za ovih četrnaest dana.
- Čitat ćemo Drugi vatikanski sabor s Prvim vatikanskim saborom.
- Čitat ćemo Drugi vatikanski sabor s Tridentom.
- Čitat ćemo Drugi vatikanski sabor s Ocima i crkvenim naučiteljima.
- Čitat ćemo Drugi vatikanski sabor sa Svetim pismom i Svetom predajom.
- Dopustit ćemo da katolička vjera prenošena kroz stoljeća rasvijetli naše čitanje Koncila.
II. Sveto pismo – Primljena i prenesena vjera
2 Sol 2,14 (izvornik / opći prijevod)
„Stoga, braćo, čvrsto stoje i držite se predaja kojima ste poučeni, bilo našom riječju, bilo poslanicom.“
Sveti Pavao ne govori kršćanima da u svakoj generaciji nanovo izmišljaju vjeru. Čvrsto stojte. Držite se. Primite. Prenesite.
Katolička vjera je nešto što najprije primamo, a tek potom objašnjavamo.
Jude 1,3
„Ljubljeni, dok sam ulagao svaku revnost da vam pišem o našem zajedničkom spasenju, osjetih potrebu da vam pišem i ohrabrim vas da se borite za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.“
Primijetite jezik: Vjera jednom predana.
Crkva može rasti u svom razumijevanju pologa vjere. Može ga dublje objasniti, braniti protiv novih zabluda i primijeniti njegova načela na nove okolnosti. Ali ona ne prima novi polog vjere u svakom stoljeću.
Zadaća je svake generacije primiti, čuvati, razumjeti i vjerno predati ono što joj je dano.
III. Sjećanje – Što je bilo prije?
Sâm dokument Dei Verbum upućuje nas unatrag, posebice na dva sabora.
Tridentski sabor
Godine 1546. Tridentski sabor se pozabavio Božjom objavom kao odgovorom na previranja protestantske reformacije. Trident je naučavao da se spasonosna istina i moralna disciplina koju je Krist dao nalaze u pisanim knjigama i nepisanim predajama koje su primljene od Krista i apostola te sačuvane u Katoličkoj Crkvi.
Vjera se, dakle, ne rekonstruira iz Svetog pisma prema nahođenju svake generacije. Postoji polog koji je Crkva primila.
Sveto pismo pripada tom pologu. Sveta predaja pripada tom pologu. I Crkva to prima, čuva i predaje dalje.
Gotovo četiri stoljeća kasnije, Drugi vatikanski sabor započinje dokument Dei Verbum namjerno se svrstavajući u isti ovaj niz.
Prvi vatikanski sabor
Prvi vatikanski sabor nastavio je ovaj nauk u svojoj dogmatskoj konstituciji Dei Filius („Sin Božji“), jednom od dvaju ključnih dokumenata tog sabora.
Crkva nije stvorila Objavu. Objava dolazi od Boga. Niti je Crkva slobodna ponovno izmišljati ono što je Bog objavio prema idejama ili zahtjevima određenog povijesnog razdoblja.
Polog vjere se prima. Crkva produbljuje njegovo razumijevanje, potpunije ga objašnjava i preciznije brani – ali uvijek kao čuvar onoga što joj je povjereno.
To je pozadina u kojoj se Dei Verbum mora čitati.
IV. Benedikt XVI. – Ključ kontinuiteta
Četrdeset godina nakon Drugog vatikanskog sabora, papa Benedikt XVI. osvrnuo se na jedan od velikih sporova oko Koncila: Kako treba tumačiti Drugi vatikanski sabor? Istaknuo je kako su se pojavila dva suprotstavljena pristupa.
Jedan je nazvao „hermeneutikom diskontinuiteta i riporta (raskida)“. Drugi je opisao kao „hermeneutiku reforme, obnove u kontinuitetu one jedine Crkve-subjekta“.
Razlika je golema.
- Hermeneutika raskida dijeli katoličku povijest na „prije“ i „poslije“ Drugog vatikanskog sabora – kao da je Koncil nekako stvorio drugačiju Crkvu ili dopustio da se katolička vjera rekonstruira prema novom „duhu“. Benedikt je odbacio taj pristup.
- Crkva prije Koncila i Crkva nakon Koncila nisu dvije različite Crkve. To je ista Crkva. Ona raste. Suočava se s novim okolnostima. Može reformirati discipline i pastoralne pristupe. Njezino razumijevanje objavljene istine može se produbiti. Ali Crkva ostaje Crkva koju je utemeljio Isus Krist.
Stoga autentična reforma mora ostati ukorijenjena u kontinuitetu s vjerom koju je primila.
V. Komentar stupova vjere
ČITAJ KONCIL. ČUVAJ VJERU.
Već šezdeset godina katolici slušaju kako se ljudi pozivaju na „Drugi vatikanski sabor“.
No, koliko je katolika doista pročitalo njegove dokumente? Koliko ih je posegnulo izravno za izvorima? I koliko ih je čitalo te dokumente uz katolički nauk koji im je prethodio?
Upravo to ćemo učiniti.
Nismo u strahu od čitanja Drugog vatikanskog sabora. Mi ga želimo čitati. Ali odbijamo ga čitati kao da je dvijetisućljetna katolička vjera nestala onog trenutka kada je Koncil otvoren 1962. godine.
Katolička Crkva nije počela na Drugom vatikanskom saboru. Evanđelje se nije promijenilo na Drugom vatikanskom saboru. Polog vjere nije zamijenjen na Drugom vatikanskom saboru. I sam Drugi vatikanski sabor ne tvrdi da jest.
U samom prvom odlomku dokumenta Dei Verbum, Koncil poseže unatrag – prema Tridentu i Prvom vatikanskom saboru – i smješta se unutar onoga što je Crkva već primila. To je iznimno važno.
Jer kad god tijekom ovih četrnaest dana naiđemo na odlomak koji se čini novim, teškim, dvosmislenim ili podložnim višekratnim tumačenjima, nećemo početi s pretpostavkom da se sve prije Drugog vatikanskog sabora mora odbaciti.
Pitati ćemo se: Što kaže Sveto pismo? Što je predala Sveta predaja? Što je Crkva dosljedno naučavala prije Koncila? Kako su raniji sabori i pape izražavali ovaj nauk? I kako se ovaj odlomak može vjerno razumjeti unutar te baštine?
To nije protivljenje Drugom vatikanskom saboru. To je shvaćanje Drugog vatikanskog sabora dovoljno ozbiljno da ga se čita unutar katoličke vjere kojoj pripada.
Naša zadaća nije izmišljati katoličanstvo za dvadeset i prvo stoljeće. Naša je zadaća primiti vjeru. Upoznati je. Čuvati je. Živjeti je. I potom je vjerno staviti u ruke onima koji dolaze nakon nas.
- Upoznaj vjeru.
- Čuvaj vjeru.
- Predaj je dalje.
VI. Razmišljanje
- Što sam zapravo primio?Ako bi me netko zamolio da objasnim što katolici podrazumijevaju pod Svetim pismom, Svetom predajom i Pologom vjere, mogu li to učiniti? Ili sam dopustio drugima da mi govore što Crkva naučava a da sam nisam posegnuo za izvorima?
- Kroz koju sam leću promatrao Drugi vatikanski sabor?Jesam li nesvjesno promatrao Crkvu uglavnom kroz razdoblje „prije Drugog vatikanskog sabora“ i „poslije Drugog vatikanskog sabora“? Što se mijenja kada umjesto toga vidim Crkvu kao jednu jedinstvenu, kontinuiranu Crkvu koja se proteže od Krista i apostola kroz stoljeća sve do danas?
- Jesam li spreman čuvati ono što sam primio?Sveti Juda nam poručuje da se „borimo za vjeru jednom zauvijek predana svetima“. Kakvu to odgovornost stavlja na mene – ne samo da imam mišljenje o Crkvi, već da doista poznajem katoličku vjeru dovoljno dobro da je očuvam i predam dalje?
VII. Dublje misli za zaključak ovoga dana
Prije nego što započnete drugi dan, potičemo vas da ponovno pročitate Dei Verbum (br. 1). Ovaj put podcrtajte ove riječi (barem u mislima): „slijedeći stope Tridentskog sabora i Prvoga vatikanskog sabora“.
Imajte tu rečenicu na umu tijekom cijelog četrnaestodnevnog putovanja. Ona je jedan od naših putokaza.
Odlomak koji smo upravo pročitali sadrži četiri ideje:
- Koncil služi Božjoj riječi s pobožnošću i navješćuje je s vjerom. To je posve tradicionalno. Izraz dolazi iz latinskog početka dokumenta: Dei Verbum religiose audiens et fidenter proclamans.
- Citira se 1 Iv 1,2-3. Sveti Ivan navješćuje ono što su apostoli vidjeli i čuli kako bi drugi mogli ući u zajedništvo s apostolima – a preko tog apostolskog zajedništva, s Ocem i Isusom Kristom. To je vrijedno promišljanja: zajedništvo s Kristom dolazi kroz svjedočanstvo i nauk apostola.
- Kaže se da Drugi vatikanski sabor slijedi Trident i Prvi vatikanski sabor. Svakako označite ovu rečenicu za kasniju provjeru. Koncil tvrdi da postoji kontinuitet s tim ranijim saborima u iznošenju nauka o Objavi i njezinu prenošenju. Stoga ćemo se nastaviti pitati: „Očuvan li preostali dio dokumenta Dei Verbum doista nauk Tridenta i Prvog vatikanskog sabora, ili on na bilo koji način mijenja razumijevanje Objave, Pisma i Predaje?“ Za sada, prvi odlomak tvrdi samo taj kontinuitet.
- Slušanje vodi do vjere, vjera do nade, a nada do ljubavi. Ovo je tradicionalna katolička teologija o teološkim krepostima koja se može pratiti sve do sv. Augustina.
U prvom odlomku čini se da nema ničega prijepornog. Jedina točka koja zahtijeva daljnje istraživanje jest tvrdnja Koncila da slijedi stope Tridenta i Prvog vatikanskog sabora. Tu tvrdnju valja provjeriti kroz sadržajna naučavanja koja slijede, osobito u pogledu odnosa između Svetog pisma i Svete predaje, biblijske nepogrešivosti i tumačenja Pisma.
Također, riječ „zajedništvo“ u prvom odlomku ne bi se trebala automatski čitati u ključu modernog ekumenizma ili religijskog indiferentizma. Ona dolazi izravno od sv. Ivana i označava zajedništvo s apostolskom Crkvom, Ocem i Kristom.
VIII. Završna molitva
Dođi, Duše Sveti, Duše istine.
Daruj nam ponizna srca i bistre umove dok proučavamo vjeru koja nam je predana.
Sačuvaj nas od zabluda, zbunjenosti i oholosti.
Nauči nas da više volimo istinu nego vlastita mišljenja i da vjerno tražimo ono što je Krist povjerio svojoj Crkvi.
Podaj nam poštovanje prema Svetom pismu, vjernost Svetoj predaji i zahvalnost za baštinu vjere prenošenu od apostola kroz generacije.
Udijeli nam mudrost da prepoznamo autentični razvoj i hrabrost da odbacimo sve što je suprotno vjeri koja je jednom zauvijek predana svetima.
Neka vjerno primimo ono što nam je predano, hrabro to živimo u našem vremenu i vjerno sačuvamo za one koji će doći nakon nas.
Kraljice mudrosti, moli za nas.
Sveti Petre i Pavle, molite za nas.
Svi sveti Oci i crkveni naučitelji, molite za nas.
Amen.
UPOZNAJ VJERU. ČUVAJ VJERU. PREDAJ JE DALJE.
(Biskup Strickland, https://pillarsoffaith.net/)