DEI VERBUM 2/15 - BOG JE PROGOVORIO

 

BOG JE PROGOVORIO

DEI VERBUM (2. i 3. odlomak)

Jučer smo utvrdili načelo koje će voditi naše čitanje dokumenta Dei Verbum: Drugi vatikanski sabor mora se čitati unutar neprekinute vjere Katoličke Crkve.

Danas započinjemo 1. poglavlje, „Sama objava“, ali razmatrat ćemo samo označene odlomke 2. i 3.

Ovi odlomci odgovaraju na dva temeljna pitanja:

• Što je Božja objava?
  
  
• I kako se Bog počeo objavljivati čovječanstvu?
  
  

Dok čitamo, moramo imati na umu da kršćanstvo u svojoj biti nije prvenstveno priča o čovjeku koji traži Boga, već priča o Bogu koji se slobodno daje upoznati čovjeku.

OBJAVA ZAPOČINJE S BOGOM.

I. ČITAJ – Dei Verbum, 1. poglavlje, 2. i 3. odlomak

Pročitajte polako sljedeće odlomke.

Najprije primijetite tko djeluje:

• Bog je izabrao objaviti se.
  
  
• Bog je obznanio svoju volju.
  
  
• Bog je progovorio.
  
  
• Bog je živio među ljudima.
  
  
• Bog je stvorio.
  
  
• Bog se očitovao.
  
  
• Bog je obećao otkupljenje.
  
  
• Bog je pozvao Abrahamu.
  
  
• Bog je poučavao svoj narod.
  
  
• Bog je pripremio put evanđelju.
  
  

I. POGLAVLJE

SAMA OBJAVA

2. U svojoj dobroti i mudrosti Bog je htio objaviti samoga sebe i očitovati tajnu svoje volje (usp. Ef 1, 9), po kojoj ljudi po Kristu, Riječi utjelovljenoj, imaju u Duhu Svetom pristup k Ocu i bivaju dionici božanske naravi (usp. Ef 2, 18; 2 Pt 1, 4). Tom objavom nevidljivi Bog (usp. Kol 1, 15; 1 Tim 1, 17) iz obilja svoje ljubavi razgovara s ljudima kao s prijateljima (usp. Izl 33, 11; Iv 15, 14–15) i živi među njima (usp. Bar 3, 38) da ih pozove i primi u zajedništvo sa sobom. Taj se plan objave ostvaruje djelima i riječima koje su međusobno unutarnje povezane: djela što ih je Bog učinio u povijesti spasenja pokazuju i potvrđuju nauku i zbiljnosti označene riječima, a riječi navješćuju djela i rasvjetljuju u njima sadržano otajstvo. Istina pak o Bogu i o čovjekovu spasenju po toj nam objavi svijetli u Kristu, koji je ujedno posrednik i punina svega otkrivenja.

3. Bog, koji po Riječi sve stvara (usp. Iv 1, 3) i u biću održava, pruža ljudima u stvorenim stvarima trajno svjedočanstvo o sebi (usp. Rim 1, 19–20); a budući da je htio otvoriti put nebeskom spasenju, osim toga se od početka očitovao našim prvim roditeljima. Nakon njihova pada uzdigao ih je obećanjem otkupljenja na nadu spasenja (usp. Post 3, 15) i bez prestanka se brinuo za ljudski rod da podari vječni život svima koji ustrajnim činjenjem dobra traže spasenje (usp. Rim 2, 6–7). U određeno pak vrijeme pozvao je Abrahama da od njega učini veliki narod (usp. Post 12, 2); njega je preko patrijarha, a potom preko Mojsija i proroka poučio da priznaje njega jedinoga živoga i istinitog Boga, brižnog Oca i pravednog suca, te da iščekuje od njega obećanoga Spasitelja; tako je kroz stoljeća pripremao put Evanđelju.

U ova dva odlomka sabrano je mnogo misli. Proći ćemo kroz njih polako, frazu po frazu, proučavajući njihov nauk u svjetlu neprekinute vjere Katoličke Crkve.

II. SVETO PISMO – BOG GOVORI

Okrenimo se najprije Svetomu pismu.

Heb 1,1-2

„Više puta i na mnogo načina Bog nekoć progovori ocima po prorocima; u ove posljednje dane progovori nama u Sinu, kojega postavi baštinikom svega, po kojemu i svjetove stvori.“

Bog je govorio „više puta i na mnogo načina“. Objava se razvijala kroz povijest, ali nije proizašla iz povijesti. Bog joj je autor.

Govorio je po patrijarsima i prorocima. Djelovao je unutar povijesti Izraela. No sve je to upućivalo prema punini Objave u Isusu Kristu, vječnoj Riječi tijelom postaloj.

Konačna Božja Riječ nije tek pisana rečenica ili zbirka ideja. Njegova je Riječ božanska Osoba: Isus Krist.

Ipak, to ne znači da Objava ne sadrži objektivne nauke ili božanski objavljene istine. Krist govori. Krist uči. Krist zapovijeda. Krist otkriva Oca. Ono što je Krist naučavao ne može se odvojiti od onoga tko je Krist.

Rim 1,19-20

„Jer što se o Bogu može znati, očitovano im je: Bog im očitova. Ta ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, od stvaranja svijeta umno se po stvorenjima razabire, tako da nemaju isprike.“

Samo stvaranje svjedoči o svom Stvoritelju. Red, ljepota i postojanje stvorenih stvari upućuju izvan sebe na Onoga koji ih je stvorio.

Ljudski razum može spoznati da Bog postoji promatrajući ono što je stvorio. Ali Bog nije ostavio čovječanstvo samo sa svjedočanstvom stvaranja. Kao što kaže 3. odlomak: „osim toga se... očitovao“ (ili „otišao je korak dalje“).

Bog je ušao u povijest i obznanio istine koje čovjek nikada ne bi mogao otkriti samo svojim razumom. Otkrio je svoj plan spasenja. Obećao je Otkupitelja. Pripremio je narod. I u punini vremena poslao je svoga Sina.

Post 3,15

„Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, i roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“

Čak ni nakon pada u grijeh Bog nije napustio čovječanstvo. Na samom početku ljudskog grijeha dao je obećanje otkupljenja.

Crkva to tradicionalno naziva Protoevanđelje – prva navještena radosna vijest. Od samog početka Bog je pripremao put za Kristu i za Ženu čiji će rod satirati zmiju.

NAPOMENA: Neke ideje koje ćemo istraživati u ovoj studiji duboke su, a neki raniji crkveni dokumenti koriste nam nepoznat jezik. Ne dopustite da vas to obeshrabri. Na početku svakog težeg dijela pronaći ćete kratko objašnjenje označeno s „JEDNOSTAVNO REČENO“. Ako pak želite ići odmah u dubinu, možete izravno proučavati dijelove označene s „DUBLJE“.

III. SJEĆANJE – ŠTO JE BILO PRIJE?

A. Prvi vatikanski sabor

• JEDNOSTAVNO REČENO: O Bogu možemo mnogo toga saznati jednostavnim promatranjem stvorenoga svijeta. Postojanje, ljepota i red u svijetu govore nam da postoji Stvoritelj koji posjeduje mudrost i moć. Ali stvaranje nam ne može otkriti sve što Bog želi da znamo. Cijelu priču o ljudskom padu, Božjem obećanju Spasitelja i Njegovu planu vječnog života nikada ne bismo mogli dokučiti samo svojim razumom. Bog nam je te istine morao sam otkriti.
  
  
• DUBLJE: Prvi vatikanski sabor naučavao je da se Bog može sa sigurnošću spoznati iz stvorenoga svijeta naravnim svjetlom ljudskog razuma. Također je naučavao da je Bog u svojoj mudrosti i dobroti izabrao objaviti samoga sebe i vječne odluke svoje volje. Te su dvije stvarnosti povezane, ali nisu isto. Nadnaravna Objava dolazi od Božje slobodne odluke da otkrije istine koje nadmašuju naravnu moć ljudskog uma.
  
  

B. Tridentski sabor

• JEDNOSTAVNO REČENO: Bog je pripremio svijet za Isusa davno prije nego što je On došao. Preko patrijarha i proroka poučavao je svoj narod i obećao dolazak Spasitelja. Isus je ispunio ta obećanja i povjerio Evanđelje svojim apostolima. Evanđelje nisu izmislili apostoli, ono dolazi od Boga.
  
  
• DUBLJE: Tridentski sabor naučavao je da je evanđelje unaprijed obećano po prorocima, da ga je promulgirao sam Isus Krist te da je On zapovjedio apostolima da ga propovijedaju. Isti se uzorak pojavljuje u 2. i 3. odlomku dokumenta Dei Verbum.
  
  

C. Papa sv. Pio X. i modernistička zabluda

• JEDNOSTAVNO REČENO: Papa sv. Pio X. upozorio je na ideju da religija započinje osjećajem ili unutrašnjim duhovnim iskustvom te da se vjerski nauk može mijenjati kako se mijenjaju ljudi i kulture. Katolička vjera uči nešto sasvim suprotno: Objava započinje s Bogom, a ne s nama. Bog je doista djelovao i govorio; mi primamo istinu od Njega, ne stvaramo je sami.
  
  
• DUBLJE: U modernističkom sustavu religija ne počinje objektivnom Božjom riječju, već vjerskom potrebom ili osjećajem iz čovjekove unutrašnjosti. Katolička vjera, naprotiv, započinje s živim Bogom koji doista djeluje i govori. Čovjek prima Objavu; on je ne proizvodi.
  
  

IV. BENEDIKT XVI. – OBJAVA KAO SUSRET I ISTINA

• JEDNOSTAVNO REČENO: Objava je osoban susret s Bogom, ali nikada odvojena od objektivne istine. Bog nas privlači u zajedništvo sa sobom otkrivajući tko je On, što je učinio, što moramo vjerovati i kako moramo živjeti. Ne biramo između poznavanja Krista i poznavanja Njegova nauka.
  
  
• DUBLJE: Dei Verbum koristi osoban jezik. Bog „razgovara s ljudima kao s prijateljima“. No osoban susret i objektivna istina nikada se ne smiju suprotstavljati. Isti onaj Gospodin koji nas poziva u zajedništvo također objavljuje istine u koje treba vjerovati i zapovijedi koje treba vršiti. Krist je i božanska Osoba koju susrećemo i Istina koju primamo.
  
  

V. KOMENTAR STUPOVA VJERE

Jesu li ovi odlomci sačuvali katoličko razumijevanje Objave?

• JEDNOSTAVNO REČENO: Tvrdnja dokumenta Dei Verbum da se Bog „objavio“ može se razumjeti u potpuno katoličkom smislu jer odlomak također potvrđuje da Bog priopćuje stvarne i objektivne istine. Objava je osobna, ali nije tek puko religijsko iskustvo koje čovjek sam za sebe tumači.
  
  
• DUBLJE:
  
  
  1. „Objaviti samoga sebe“: Izraz predstavlja osobniji način opisa Objave nego što je to naglašavao Prvi vatikanski sabor, no tekst odmah nadodaje obznanjivanje „tajne svoje volje“, spominjući učenje i riječi.
     
     
  2. „Djela i riječi“: Objava se ostvaruje kroz djela i riječi koje imaju unutarnje jedinstvo. Bog je doista djelovao u povijesti i doista objasnio značenje svojih djela.
     
     
  3. Krist kao punina: Krist je posrednik i punina svega otkrivanja. Crkva može dublje shvatiti polog vjere, ali ne može primiti novu javnu objavu koja bi ispravila ili nadmašila Krista.
     
     
  4. Stvorenje i Objavljenje: Zadržana je razlika između naravne spoznaje Boga iz stvorenja i nadnaravne Božje Objave spasenja.
     
     
  5. Učiniti dobro i spasenje: Citat iz Poslanice Rimljanima (Rim 2, 6-7) o onima koji čine dobro mora se promatrati u svjetlu cjelokupnoga katoličkog nauka o istočnom grijehu, milosti, vjeri i opravdanju; naravno dobro djelo nije neovisno dovoljno za spasenje bez Kristove milosti.
     
     

VI. RAZMIŠLJANJE

1. Vjerujem li doista da je Bog progovorio? Pristupam li katoličkoj vjeri kao istini primljenoj od Boga, ili prihvaćam samo ono što se slaže s mojim mišljenjem?
   
   
2. Držim li zajedno zajedništvo s Bogom i objavljenu istinu? Jesam li ikada odvojio prijateljstvo s Kristom od vjerovanja Njegovu nauku i vršenja Njegovih zapovijedi?
   
   
3. Prepoznajem li Božje svjedočanstvo u stvorenju? Gledam li na prirodu kao na ono što upućuje na Stvoritelja?
   
   
4. Razumijem li da je spasenje Božje djelo? Prepoznajem li spasenje kao Božju milosrdnu inicijativu?
   
   
5. Gledam li Stari zavjet kao pripremu za Krista? Tražim li u Starom zavjetu razvoj Božjeg plana koji doseže svoju puninu u Isusu Kristu?
   
   

VII. DUBLJE MISLI ZA ZAKLJUČAK OVOGA DANA

Bog nije ostao dalek niti sakriven od nas. U svojoj dobroti izabrao se objaviti i pozvati nas u zajedništvo sa sobom. Ova Objava od nas traži više od pukog poznavanja istina o Bogu – ona nas poziva da slušamo, vjerujemo i odgovorimo na Njegov poziv.

Sutra ostajemo u 1. poglavlju dokumenta Dei Verbum te nastavljamo s 4. i 5. odlomkom, razmišljajući o Isusu Kristu kao punini Božje objave i o poslušnosti vjere kojom mu odgovaramo.

VIII. ZAVRŠNA MOLITVA

Nebeski Oče, zahvaljujemo ti što si se objavio čovječanstvu i pozvao nas u zajedništvo sa sobom. Otvori naše umove da razumijemo tvoju istinu, naša srca da primimo tvoju riječ i naše volje da te vjerno slijedimo. Neka nas sve što učimo privuče bliže tvome Sinu, Isusu Kristu, punini tvoje objave. Udijeli nam milost da tvoju riječ ne samo slušamo, već je s vjerom, poniznošću i ljubavlju živimo.

Po Kristu Gospodinu našem.

Amen.

UPOZNAJ VJERU. ČUVAJ VJERU. PREDAJ JE DALJE.

(Biskup Strickland, Pillars of faith)