PRIMLJENA I PRENESENA OBJAVA
Dei Verbum
Jučer smo razmatrali kako je Bog doveo Objavu do punine u Isusu Kristu i kako čovjek na nju treba odgovoriti poslušnošću vjere.
Bog nam je konačno progovorio u svome Sinu. Vječna Riječ postala je čovjekom, objavila Oca, ostvarila djelo spasenja i povjerila svoju istinu Crkvi.
Danas završavamo prvo poglavlje s 6. odlomkom i započinjemo drugo poglavlje, „Predavanje božanske Objave”, sa 7. odlomkom.
Ovi odlomci odgovaraju na dva pitanja:
Što nam Bog objavljuje?
Kako je Krist osigurao da njegova Objava ostane cjelovita i živa kroz sve naraštaje?
6. odlomak
Bog objavljuje samoga sebe i svoju vječnu volju vezanu uz naše spasenje. Neke od tih božanskih istina potpuno nadilaze prirodne sposobnosti ljudskog razuma.
Istodobno, ljudski razum može sa sigurnošću spoznati Boga iz stvorenoga svijeta. Ipak, zbog čovjekova sadašnjeg, grešnog stanja, Objava je potrebna kako bi svi ljudi mogli lako, sigurno i bez pogreške spoznati i one vjerske i moralne istine do kojih bi razum načelno mogao doći.
7. odlomak
Krist je Evanđelje povjerio apostolima. Oni su ono što su primili od Krista prenosili:
usmenim propovijedanjem,
svojim primjerom,
običajima i praksom koje su ustanovili.
Poruka spasenja također je zapisana pod nadahnućem Duha Svetoga.
Kako bi Evanđelje ostalo cjelovito i živo u Crkvi, apostoli su postavili biskupe kao svoje nasljednike i predali im vlast poučavanja.
BOG OBJAVLJUJE ISTINU KOJA VODI SPASENJU.
KRIST TU ISTINU POVJERAVA APOSTOLIMA.
APOSTOLSKA VJERA MORA SE PRENOSITI CJELOVITA I NEPROMIJENJENA.
I. ČITANJE – Dei Verbum, 6. i 7. odlomak
6. odlomak – razum i Objava
Bog je slobodno odlučio objaviti samoga sebe.
Objavljuje svoju vječnu volju vezanu uz naše spasenje.
Objava sadrži istine koje nadilaze ljudski razum.
Čovjek razumom može sa sigurnošću spoznati Boga iz stvorenoga svijeta.
Grijeh nije potpuno uništio čovjekovu sposobnost razmišljanja.
Ipak, zbog čovjekova grešnog stanja Objava je potrebna.
Ona omogućuje da svi ljudi lakše i sigurnije spoznaju vjerske i moralne istine.
Objava nas također štiti od pogreške.
7. odlomak – prenošenje Objave
Bog želi da njegova Objava zauvijek ostane cjelovita i da se prenosi svim naraštajima.
Punina Objave nalazi se u Isusu Kristu. Krist je:
ispunio obećanja proroka,
navijestio Evanđelje,
poslao apostole da ga propovijedaju.
Apostoli su ono što su primili od Krista prenosili propovijedanjem, primjerom i ustanovljenim običajima.
Apostoli i njihovi suradnici također su poruku spasenja zapisali pod nadahnućem Duha Svetoga.
Apostoli su zatim postavili biskupe kao svoje nasljednike, kojima su predali vlast poučavanja.
Sveta Predaja i Sveto pismo zajedno prenose ono što je Bog objavio.
„Apostolski ljudi”
Izraz „apostolski ljudi” odnosi se na bliske suradnike apostola, poput svetog Marka i svetog Luke, koji su pomagali u prenošenju apostolske vjere i pod nadahnućem Duha Svetoga zapisali poruku spasenja.
6. ODJELJAK – RAZUM I OBJAVA
Ovdje treba držati zajedno dvije istine.
Prvo: čovjek može razumom sa sigurnošću spoznati da Bog postoji promatrajući stvoreni svijet.
Drugo: Objava je ipak potrebna.
Neke istine, poput Presvetoga Trojstva, utjelovljenja i čovjekova nadnaravnog poziva, potpuno nadilaze ono što bi ljudski razum mogao sam otkriti.
Čak i istine koje razum može spoznati čovjek često teško spoznaje, posebno zbog grijeha, neznanja i pogrešnog razmišljanja.
Zato Bog objavljuje istinu kako bi je ljudi mogli spoznati lakše, sigurnije i bez pogreške.
Objava ne uništava razum. Ona ga prosvjetljuje, ispravlja i uzdiže.
7. ODJELJAK – PRENOŠENJE OBJAVE
Bog nije objavio istinu samo ljudima koji su osobno živjeli s Isusom. Želio je da Evanđelje ostane cjelovito i živo kroz sve naraštaje.
Krist je tu zadaću povjerio apostolima.
Apostoli su Evanđelje prenosili:
riječima,
svojim životom,
bogoslužjem i ustanovljenim praksama,
Svetim pismom.
Crkva je postojala i prije nego što je napisan cijeli Novi zavjet. Već je vjerovala, molila, krstila, slavila svetu misu i propovijedala Evanđelje.
Kako bi se Evanđelje sačuvalo, apostoli su postavili biskupe kao svoje nasljednike.
Biskupi nisu dobili vlast da stvaraju novu vjeru, nego da čuvaju i prenose ono što su apostoli primili.
II. SVETO PISMO – PRIMLJENO I PRENESENO
Rimljanima 1,19-20
Stvoreni svijet pokazuje da postoji Stvoritelj.
Red, ljepota i postojanje svijeta upućuju na Boga. Zato čovjek može razumom doći do sigurnog zaključka da Bog postoji.
To još nije isto što i nadnaravna vjera. Čovjek može razumom spoznati Stvoritelja, a tek zatim kroz Objavu upoznati otajstva vjere.
Katolička vjera zato odbacuje dvije krajnosti:
racionalizam – ideju da razum može otkriti baš svaku istinu;
fideizam – ideju da razum uopće ne može spoznati Boga.
Razum je Božji dar, ali je ograničen i ranjen. Objava ga liječi i uzdiže.
1 Korinćanima 2,9-10
Neke istine čovjek nikada ne bi mogao otkriti samo promatranjem svijeta.
Razum sam ne bi mogao otkriti da je jedan Bog Otac, Sin i Duh Sveti, niti da je Božji Sin postao čovjekom, umro na križu i uskrsnuo.
To su božanska otajstva.
Ona nisu protiv razuma, nego nadilaze razum.
OBJAVA DAJE SVJETLO
Božja Objava također pomaže čovjeku spoznati istine koje razum može otkriti, ali ih zbog grijeha često teško prepoznaje.
Čovjek može pogrešno smatrati dobro zlim, a zlo dobrim. Zato Bog svojom Objavom daje svjetlo i pomaže čovjeku da sigurnije spozna istinu o:
Bogu,
čovjekovu dostojanstvu,
braku,
pravednosti,
životu,
moralnoj odgovornosti.
Objava ne pretvara laž u istinu. Ona potvrđuje, pojašnjava i štiti istinu.
KRIST ŠALJE APOSTOLE
U Mt 28,18-20 Krist šalje apostole svim narodima.
Moraju:
propovijedati Evanđelje,
krstiti,
poučavati ljude svemu što je Krist zapovjedio.
Ta se zadaća nastavlja kroz njihove nasljednike.
Apostoli nisu dobili vlast da zamijene Kristov nauk svojim mišljenjem. Oni su glasnici i svjedoci onoga što im je Krist povjerio.
USMENA I PISANA PREDAJA
Sveti Pavao u 2 Sol 2,14 govori o predaji koju su kršćani primili „riječju ili našom poslanicom”.
To pokazuje da apostolska vjera nije prenošena samo pisanjem.
Prenosila se:
usmenim propovijedanjem,
bogoslužjem,
životom Crkve,
učenjem apostola,
a također i nadahnutim spisima.
Oboje dolazi iz istoga apostolskog izvora.
„POLOG VJERE”
Sveti Pavao govori Timoteju da čuva ono što mu je povjereno.
Vjera je poput pologa – nešto što smo primili od drugoga i što moramo čuvati.
Onaj tko čuva polog nije njegov vlasnik i ne smije mijenjati njegov sadržaj. Njegova je zadaća sačuvati ga i predati dalje.
Duh Sveti pomaže Crkvi da taj polog čuva, naviješta i brani.
APOSTOLSKO NASLJEDSTVO
Krist je apostole poslao da poučavaju narode. Apostoli su zatim svoje poslanje predali svojim nasljednicima.
Zato postoji lanac:
Krist → apostoli → njihovi nasljednici → Crkva danas
Biskup je nasljednik apostola. Njegova je zadaća čuvati i poučavati istu vjeru, a ne stvarati novu.
Apostolsko nasljedstvo zato nije samo pitanje valjanog ređenja, nego uključuje službu, poslanje i vjernost istoj apostolskoj vjeri.
SVETI PIO X. I MODERNIZAM
Sveti Pio X. odbacio je ideju da Objava nastaje iz promjenjive ljudske religiozne svijesti.
Katolička vjera uči suprotno:
Vjera dolazi od Boga. Crkva je prima, a ne stvara.
„Živa Predaja” ne znači da se sadržaj vjere mijenja prema vremenu.
Predaja je živa zato što se ista objavljena istina i dalje vjeruje, slavi, naučava i živi u Crkvi.
Razvoj može donijeti:
jasnije razumijevanje,
preciznije izražavanje,
bolje odgovore na nove pogreške.
Ali ne može promijeniti samu istinu.
IV. BENEDIKT XVI. – BOŽJA RIJEČ U ŽIVOJ CRKVI
Jednostavno rečeno
Benedikt XVI. učio je da kršćanstvo nije religija mrtve knjige ili promjenjivih ljudskih osjećaja.
Ono je religija žive Božje Riječi – Isusa Krista.
Tu Riječ susrećemo kroz Sveto pismo unutar žive Apostolske Predaje Crkve.
Sveto pismo, Predaja i Crkva pripadaju zajedno, ali Crkva ostaje služiteljica Riječi koju je primila, a ne njezina stvarateljica.
Dublje
Vječna Riječ je Sin Božji. Ta je Riječ postala tijelom, govorila ljudskim riječima, ostvarila spasenje i povjerila Evanđelje apostolima.
Sveto pismo svjedoči o toj Objavi. Novi zavjet nastao je unutar apostolske Crkve.
Crkva koja je propovijedala Evanđelje, slavila sakramente, postavljala biskupe i živjela prema Kristovim zapovijedima također je primila i sačuvala nadahnute spise.
Zato se Sveto pismo treba čitati unutar žive Predaje cijele Crkve.
Crkva sluša prije nego što poučava. Ona prima prije nego što predaje dalje.
Ona je čuvarica Objave, a ne njezina autorica.
V. GLAVNE TOČKE
Čuvaju li 6. i 7. odlomak katolički nauk?
Da.
6. odlomak
Čovjek može razumom spoznati Boga iz stvorenoga svijeta.
Ali Objava je potrebna jer:
neke istine potpuno nadilaze razum;
zbog grijeha čovjek teško i nesigurno spoznaje čak i neke istine koje su mu prirodno dostupne.
To je posebno jasno učio Prvi vatikanski sabor.
7. odlomak
Bog želi da Objava ostane zauvijek cjelovita.
Krist je Evanđelje povjerio apostolima. Oni su ga prenijeli usmeno, svojim primjerom i praksom, a također je zapisano pod nadahnućem Duha Svetoga.
Apostoli su postavili biskupe kao nasljednike.
Cilj svega toga nije promijeniti Evanđelje, nego ga sačuvati cjelovitoga i živoga.
EVANĐELJE UKLJUČUJE ISTINU I MORALNI NAUK
Evanđelje nije samo lijepa poruka ili osjećaj.
Ono govori:
tko je Bog,
tko je Isus,
što je grijeh,
što je Krist učinio za naše spasenje,
kako primamo milost,
koji je naš vječni cilj,
kako trebamo živjeti.
Zato se nauk i moral ne mogu odvojiti.
Krist ne govori samo: „Vjeruj”, nego također: „Čuvaj moje zapovijedi.”
NIJE SVAKA „PREDAJA” SVETA PREDAJA
Riječ „predaja” može značiti različite stvari.
Sveta ili Apostolska Predaja jest vjera koju je Krist povjerio apostolima i koja se čuva u Crkvi.
Ali postoje i:
crkveni običaji,
disciplinska pravila,
pobožne prakse,
liturgijski oblici,
teološka mišljenja.
Neki od njih mogu biti vrlo vrijedni, ali nemaju svi isti autoritet kao božanski objavljeni nauk.
Ljudska praksa može se promijeniti.
Božanska istina ne može se poništiti.
„ŽIVA PREDAJA” NE ZNAČI PROMJENU OBJAVE
Predaja je živa jer se ista apostolska vjera:
vjeruje,
moli,
slavi,
naučava,
živi.
Crkva može dublje razumjeti vjeru i jasnije je izraziti.
Ali ne može proglasiti lažnim ono što je Bog objavio kao istinito.
Rast u razumijevanju je moguć. Protuslovlje nije.
ZAKLJUČAK
i 7. odlomak mogu se čitati u jasnom kontinuitetu s ranijim naukom Crkve.
odlomak nastavlja nauk Prvog vatikanskog sabora o odnosu razuma i Objave.
odlomak potvrđuje nauk Tridentskog sabora o Svetom pismu i Apostolskoj Predaji.
Potvrđuje i drevno crkveno razumijevanje apostolskog nasljedstva.
Biskupi imaju stvarnu vlast poučavanja, ali ta vlast služi očuvanju primljene vjere.
Objava mora ostati cjelovita i nepromijenjena.
„Živa Predaja” ne znači promjenjivu vjeru.
Razvoj ne smije postati protuslovlje.
Bog objavljuje istinu koja vodi spasenju.
Krist tu istinu povjerava apostolima.
Crkva je prima, čuva i prenosi svim naraštajima.
VI. ZA RAZMIŠLJANJE
Jesam li zahvalan Bogu za istine koje sam ne bih mogao otkriti?
Prepoznajem li i vrijednost i granice ljudskog razuma?
Prihvaćam li cijelo Evanđelje, uključujući njegove moralne zahtjeve?
Prihvaćam li i Sveto pismo i Apostolsku Predaju?
Razumijem li zašto su biskupi nasljednici apostola?
Razlikujem li pravi razvoj nauka od protuslovlja?
Prenosim li vjerno ono što sam primio?
ZAVRŠNA MISAO
Bog se može spoznati iz stvorenoga svijeta, ali Bog je učinio više: sam se objavio.
U Isusu Kristu Objava je došla do svoje punine. Krist je Evanđelje povjerio apostolima, a oni su ga prenijeli riječju, primjerom, životom Crkve i Svetim pismom.
Apostoli su postavili biskupe kao svoje nasljednike kako bi Evanđelje ostalo cjelovito i živo.
Mi ne stvaramo vjeru.
Primamo je, čuvamo, živimo i predajemo dalje.
Sveto pismo i Sveta Predaja prenose jednu apostolsku vjeru.
Svijet se može mijenjati, kulture se mogu mijenjati, ali Božja istina ostaje ista.
ZAVRŠNA MOLITVA
Nebeski Oče, zahvaljujemo Ti što si nam se objavio i pokazao svoj vječni plan našega spasenja.
Hvala Ti za dar ljudskog razuma kojim možemo prepoznati Tvoju mudrost i moć u stvorenome svijetu.
Još više Ti zahvaljujemo za svjetlo Objave kojom si nam otkrio božanske istine koje čovjek sam ne bi mogao spoznati.
Čuvaj naše misli od oholosti i pogreške. Pomozi nam da razum koristimo ispravno i da ponizno prihvatimo istinu koju si nam objavio.
Hvala Ti što si nam poslao svoga Sina Isusa Krista, puninu Objave, i što si apostolima zapovjedio da naviještaju Evanđelje svim narodima.
Po snazi Duha Svetoga sačuvaj u svojoj Crkvi vjeru povjerenu apostolima.
Ojačaj njihove nasljednike, podari im mudrost, hrabrost i vjernost da čuvaju polog vjere i naviještaju cijelo Evanđelje.
Pomozi nam da budemo vjerni Svetom pismu i Svetoj Predaji, da razlikujemo pravi razvoj od protuslovlja i da ono što si nam objavio primimo sa zahvalnošću, živimo vjerno i bez promjene predamo budućim naraštajima.
Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.