PRIJE NASTAVKA: KONTINUITET NE ZNAČI ISTU PRECIZNOST
Prije nastavka s tekstom Dei Verbum važno je razumjeti jednu razliku.
To što se Drugi vatikanski sabor može čitati u kontinuitetu s prijašnjim naukom Crkve ne znači da je uvijek govorio jednako precizno kao Tridentski sabor, Prvi vatikanski sabor ili ranije crkvene definicije.
Raniji sabori često su odgovarali na određene krivovjere. Zato su jasno definirali pojmove, osuđivali pogreške i postavljali granice katoličkog nauka. Njihov je jezik često bio vrlo precizan i služben.
Drugi vatikanski sabor govorio je na drukčiji, više pastoralni i pristupačan način, posebno želeći približiti vjeru suvremenom svijetu. To samo po sebi ne znači da je napustio nauk Crkve. Ipak, pastoralni jezik može biti širi i manje precizan, pa ga je moguće pogrešno protumačiti.
Na primjer:
„Živa Predaja” može značiti da je apostolska vjera i dalje živa u Crkvi, ali se može pogrešno shvatiti kao da se sadržaj vjere mijenja kroz vrijeme.
„Razvoj” može značiti dublje razumijevanje iste istine, ali ne smije značiti da se istina pretvara u svoju suprotnost.
„Dijalog” može značiti razgovor s drugima uz poštovanje i ljubav, ali ne smije značiti šutnju o istini.
Zbog toga se nakon Sabora govorilo o „duhu Drugoga vatikanskog sabora”. Neki su pod tim izrazom opravdavali promjene koje sam Sabor nije izričito učio niti zahtijevao.
Papa Benedikt XVI. razlikovao je:
reformu u kontinuitetu – obnova koja ostaje vjerna istoj vjeri;
prekid i raskid s prošlošću – tumačenje prema kojem je Crkva nakon Sabora trebala početi nešto potpuno novo.
Zato treba čitati Dei Verbum u skladu s cijelom Predajom Crkve. Ono što je jasno naučeno treba prihvatiti, a nejasnije izraze treba razumjeti u svjetlu ranijeg i preciznijeg nauka.
Kontinuitet nauka ne znači jednaku preciznost jezika.
SLJEDEĆE ČITANJE – DEI VERBUM, 8. I 9. ODJELJAK
U prethodnom dijelu govorili smo o tome kako Bog objavljuje istinu i kako je Krist osigurao da se ta istina prenosi svim naraštajima.
Krist je Evanđelje povjerio apostolima. Apostoli su ga prenosili propovijedanjem, svojim primjerom, običajima koje su ustanovili i nadahnutim spisima Novoga zavjeta.
Apostoli su također postavili biskupe kao svoje nasljednike, kako bi Evanđelje zauvijek ostalo cjelovito i živo u Crkvi.
Sada se razmatraju dva pitanja:
Kako Apostolska Predaja može živjeti i razvijati se, a da ne postane drugačija vjera?
Kakav je odnos između Svete Predaje i Svetoga pisma?
8. odjeljak – Apostolska Predaja
Apostolski nauk treba se čuvati i prenositi do kraja vremena.
Apostoli su predali ono što su sami primili od Krista. Kršćani trebaju čuvati Predaju koju su primili usmeno ili pismeno.
Apostolska Predaja obuhvaća sve što Crkvi pomaže da:
živi svetim životom,
raste u vjeri,
ispravno naučava,
slavi Boga.
Predaja se zato vidi u nauku, bogoslužju i životu Crkve.
Što znači da se Predaja „razvija”?
To ne znači da se dodaje nova javna Objava.
Isus Krist je punina Objave, a javna je Objava završena u apostolsko doba.
Crkva ne ide prema nekom novom Evanđelju. Ona sve dublje razumije, objašnjava, brani i primjenjuje ono što je već primila.
Razvoj se događa:
proučavanjem i razmišljanjem vjernika,
dubljim duhovnim razumijevanjem vjere,
učenjem i propovijedanjem biskupa, nasljednika apostola.
Istina ostaje ista, ali je Crkva može sve bolje razumjeti i objasniti.
„Živa Predaja”
Predaja je živa zato što se apostolska vjera i danas vjeruje, naučava, slavi i živi u Crkvi.
Ali živo ne znači promjenjivo.
Kao što stablo raste, ali ostaje ista vrsta stabla, tako i Crkva može rasti u razumijevanju vjere, ali ne smije postati neka druga vjera.
Iskustvo
Dei Verbum govori i o dubljem razumijevanju vjere kroz iskustvo.
To ne znači da osobno iskustvo stvara novu Objavu.
Čovjek kroz molitvu, patnju, sakramente i život po vjeri može dublje razumjeti ono što je Bog već objavio.
Dakle:
Iskustvo može produbiti razumijevanje Objave, ali ne može zamijeniti Objavu.
9. odjeljak – Sveto pismo i Sveta Predaja
Sveto pismo i Sveta Predaja dolaze iz istog božanskog izvora. Oboje prenose istu Božju Objavu i vode prema istom cilju – spasenju.
Sveto pismo
Sveto pismo je Božja riječ zapisana pod nadahnućem Duha Svetoga.
Sveta Predaja
Sveta Predaja je živi prijenos Božje riječi koju su Krist i Duh Sveti povjerili apostolima, a oni su je predali svojim nasljednicima.
Zato Crkva ne temelji sigurnost o svemu što je Bog objavio samo na Svetom pismu.
Sveto pismo i Sveta Predaja trebaju se prihvaćati s istom vjernošću i poštovanjem.
To ne znači da su potpuno jednaki. Sveto pismo ima posebno svojstvo jer je nadahnuta Božja riječ zapisana u knjizi, dok je Sveta Predaja živi prijenos te iste apostolske vjere.
Važna razlika
Sveta Predaja nije isto što i svaki crkveni običaj, pravilo, mišljenje ili pastoralna odluka.
Ljudski običaji i disciplinska pravila mogu se mijenjati.
Ali Božanska i Apostolska Predaja ne može se pretvoriti u suprotnost onome što je Bog objavio.
GLAVNA PORUKA 8. I 9. ODJELJKA
Objava je završena u Isusu Kristu.
Crkva sve dublje razumije ono što je primila.
Sveto pismo i Sveta Predaja zajedno prenose jednu Božju Objavu.
Pravi razvoj čini vjeru jasnijom, a ne drugačijom.
ŠTO SU O TOME UČILI RANIJE?
Sveti Vinko Lerinski
Učio je da se nauk može razvijati, ali mora zadržati isto osnovno značenje.
Kao što dijete odrastanjem postaje odrasla osoba, ali ostaje ista osoba, tako Crkva može dublje razumjeti vjeru, ali ne smije promijeniti njezin identitet.
Tridentski sabor
Učio je da je spasenjska istina Evanđelja sadržana u Svetom pismu i nepisanoj Apostolskoj Predaji.
Nema dva Evanđelja, nego jedan polog vjere koji se prenosi na dva povezana načina.
Prvi vatikanski sabor
Učio je da pravi razvoj nauka mora sačuvati isti nauk, isto značenje i isti sud.
Kasniji, manje precizan izraz ne može se koristiti za poništavanje ranijeg i jasnijeg nauka Crkve.
Sveti Pio X. i modernizam
Sveti Pio X. odbacio je ideju da je nauk samo promjenjivi izraz ljudskog vjerskog iskustva.
Vjera dolazi od Boga. Iskustvo može pomoći da je bolje razumijemo, ali ne stvara nauk i ne odlučuje je li Božja istina danas još istinita.
BENEDIKT XVI. – REFORMA U KONTINUITETU
Benedikt XVI. učio je da se prava obnova Crkve mora odvijati u kontinuitetu s vjerom koju su predali apostoli.
Crkva je živa, ali ne počinje ispočetka u svakom naraštaju.
Ona:
prima vjeru,
čuva je,
dublje je razumije,
objašnjava je,
prenosi je dalje.
Ne stvara novu Objavu.
Benedikt je također naglašavao da Sveto pismo i Predaja moraju ostati zajedno. Ne smijemo odvojiti Bibliju od Crkve koja ju je primila i sačuvala. Isto tako, izraz „živa Predaja” ne smije se koristiti za opravdavanje nauka koji proturječi Svetom pismu ili Apostolskoj vjeri.
ZA PAMĆENJE
Razvoj nije promjena vjere.
Crkva može:
bolje razumjeti istinu,
jasnije je izraziti,
braniti je od novih pogrešaka,
primijeniti je na nove okolnosti.
Ali ne može promijeniti istinu koju je primila od Krista.
Pravi razvoj čini vjeru jasnijom, a nikada drugačijom.